Ove 2018. godine sjećamo se stogodišnjice završetka Velikog rata ili kako se često u historiografiji zove 1. Svjetskog rata. Prije sto godina na prostorima Europe dogodile su se najveće promjene, lomovi i preslagivanja na političkoj karti starog kontinenta. Nestaju tisućgodišnja carstva – rusko, austro-ugarsko, njemačko i osmansko. Zbrajaju se vrtoglave brojke četverogodišnjeg ludila: 20 miliona ljudi je ubijeno ili je umrlo od ranjavanja, bolesti ili gladi. Još 20 miliona ljudi je ranjeno tokom ratnih godina. Na prostoru današnje Hrvatske ukupno je bilo mobilizirano oko 640.000 – 700.000 vojnika. Ukupan broj mrtvih nikad nije točno utvrđen. Po nekim procjenama on bi mogao dosegnuti i gotovo 200.000 mrtvih, što je strahovit gubitak i čini gotovo 10 posto tadašnjeg stanovništva Hrvatske.
Hrvatsku je nakon 1918. godine, osim strahovito velikog broja poginulih, čekala još jedna kazna. Pečat gubitnika. Hrvati su bili dio gubitničke, poražene vojske, iako u ratu bitke nisu gubili. Kaznu za gubitnike Hrvatska je odrađivala od 1919. pa do 1990. godine. Kazna je podrazumijevala brisanje svijesti i sjećanja na 1. Svjetski rat i njegove žrtve. Generacije mladih nakon 1919. godine nikada nisu učile u školama o hrvatskim postrojbama u tom ratu i njihovom ratnom putu. Sve je to moralo biti zaboravljeno, kao i naši djedovi i pradjedovi koji su se časno borili za domovinu. Zato to danas, sto godina kasnije moramo promijeniti i boriti se da nikada žrtve hrvatskog naroda u tom strašnom ratu ne budu zaboravljene.
Izložba koju je pripremio naš Muzej neka bude mali doprinos nastojanju da se Veliki rat i njegove žrtve nikada ne zaborave. Na izloži je Muzej radio gotovo godinu dana, a posebne. Ovim putem naročito zahvaljujemo marljivim sabiračima koji su nam za potrebe izložbe ustupili stotine predmeta iz svojih zbirki ili obiteljske ostavštine – gospodi Ivanu Pavičiću, Vjekoslavu Krambergeru i Vidislavu Kišu – Šaulovečkom. Također velika zahvala i Družbi Braće Hrvatskog Zmaja – Zmajski stol Krapina na potpori ovoj izložbi.
Prvi svjetski rat, Veliki rat, Globalni rat, Rat naroda ili Rat za civilizaciju, bez obzira kako ga nazivali, stradanje na globalnoj razini početkom 20. stoljeća, točnije između 1914.-1918. godine, bilo je uistinu zastrašujuće, a njegove posljedice osjećale su se desetljećima kasnije. Dugo Europa nije imala sukobe međunarodnih razmjera. Gotovo stotinjak godina kontinuiranog mira do 1914. fenomen je nečuven u analima europske povijesti. Izuzmemo li krimski rat i francusko-pruski rat, Europa je tijekom ovih stotinu godina ratovala svega 18 mjeseci. Usporedbe radi, prethodna dva stoljeća u prosjeku su imala 60-70 godina rata u svakom od njih. Pridodamo li ovom čimbeniku i izuzetan industrijski i znanstveni rast, mogli bi zaključiti da je Europa živjela u skladu i suglasnosti.
Ubrzo su prividan sklad i suglasnost zamijenili dubinski i nerazriješeni problemi, ne samo između europskih carstava i država već i unutar njih, kada je kobni hitac ispaljen od strane Gavrila Principa usmrtio Austro-ugarskog prestolonasljednika i monarha Franju Ferdinanda i njegovu suprugu 28. lipnja 1914. godine tijekom boravka u Sarajevu. Preko noći akumulirano nezadovoljstvo europskih nacija buknulo je u dotada ponajveći i sveobuhvatni Prvi svjetski rat.
Veliki rat zahvatio je i Hrvatsku. U to vrijeme ona se nalazila u sastavu Austro-ugarske monarhije, pod apsolutnom vlašću Franje Josipa I., ali i rastrganu između austrijskog i ugarskog dijela monarhije. Hrvati su u Monarhiji činili oko 10% stanovništva, ali su tijekom Velikog rata u cjelokupnoj vojsci činili 13-14% vojnika. Iako je rat zaobišao hrvatski teritorij, hrvatski su vojnici sudjelovali na svim važnijim bojištima u sklopu Austro-ugarske vojske te su zbog te činjenice platili visoku cijenu u ljudstvu, ali i u drugim društvenim područjima kao što je gospodarstvo, ekonomija, demografija, politika, itd. Nemali broj sudionika Velikog rata došao je upravo i sa područja Svetog Ivana Zeline i Zelinskog prigorja. Ukratko, budućnost nacionalnih interesa i zbivanja na području Hrvatske, kako na nacionalnoj, tako i na lokalnim razinama, usko je povezana s ishodom Prvog svjetskog rata.
Već je prve godine rata sveopći elan i borbenost dolaskom prvih ranjenika sa fronta zamijenjena očajem, sveopćim strahom i nevjericom. Živopisne i bajkovite uniforme Austro-ugarske vojske ubrzo su se suočile sa surovom stvarnošću rovovskog ratovanja, primjenama novih oružja, novih načina stradanja i situacija koje su im do tada bile nepoznate. Junaštvo i heroizam, toliko slavljeno u redovima monarhije nije pretjerano pomoglo kada se našlo oči u oči sa strojnicama, artiljerijom, otrovnim plinovima, avijacijom, podmornicama….
Cijena carstva kako Austro-ugarskog, tako i drugih europskih carstava bila je uistinu previsoka za njihovo stanovništvo. Prvi svjetski rat započeo je sa dva sudbonosna pucnja, ali je završio sa milijunima nevinih žrtava.
U prilogu možete preuzeti popis gubitaka Austro-ugarske vojske od 1914. do 1918. godine, koji se odnosi na sudionike Velikog rata iz kotara Sveti Ivan Zelina. Popis je razvrstan u tri kategorije "umrli, ranjeni i zarobljeni".
