U Svetoj Heleni, naselju udaljenom oko četiri kilometara od Svetog Ivana Zeline stoljećima se uzdiže velebna građevina koju mnogi nazivaju dvorcem ili čak palačom. Smještena na visoravni, nedaleko Lonje i danas plijeni pažnju kako zbog svoje monumentalnosti tako i zbog osamljenosti. Tamo gdje se nekad uzdizala sjajna palača, puna raskošnih tornjeva, ukrašenih fasada, predivnog perivoja danas caruje šikara prepuna trnja.
Iako je dvorac u Sv. Heleni zaštićeni spomenik kulturne baštine bez ikakvih smetnji je na putu propadanja, a to propadanje se ubrzalo nakon 1975. godine kada je u dvorcu prestala raditi osnovna škola. Dok su se u dvorcu nalazile učionice i učiteljski stanovi, barem se netko brinuo da se sačuvaju četiri zida i krov nad glavom. Nije trebalo čekati jako dugo da zub vremena učini svoje – prvo se urušilo malo krovišta, pa onda malo više, pa su pali stropovi, pa su se počeli rušiti zidovi. Iako je dvorac bio u ruševnom stanju barem su se uspjela spasiti dva stropna medaljona.
Sve je počelo u jesen 2003. godine kada su nas mještani podsjetili na postojanje stropnih slika i upozorili na njihovo ubrzano propadanje. Krenuli smo u obilazak porušenog dvorca s gđom. Brankom Hođom, pročelnicom gradskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti, te smo u najruševnijem dijelu dvorca pronašli dijelove stropa koji su sadržavali slike anđela u prilično dobrom stanju. Gospođa Branka Hođa je izvijestila Konzervatorski odjel o postojanju tih slika te smo se u porušenom dvorcu sastali s g. Bradićem koji je predložio da naš muzej organizira demontažu medaljona sa slikama anđela i da ih pohrani u muzeju. Dogovorili smo tehničke pojedinosti demontaže te smo otpočeli s poslom. Kako je postojala opasnost od daljnjeg urušavanja krovišta i stropova na nas dok radimo, angažirali su se dodatni radnici s građevinskom skelom i podupiračima da se cijelo radilište što bolje osigura.
