Fotografija u Svetom Ivanu Zelini

Muzej u Sv. I. Zelini doista je neobična tvorevina. To je jedno skriveno mjesto na koje su zaljubljenici u zavičajnu povijest zelinskog kraja desetljećima donosili sve što im je došlo pod ruku i što bi se moglo povezati sa prošlošću Sv. I. Zeline i okolice. Sve što su donosili, pospremali su u razne prostorije zgrade od podruma do tavana. Pokojni profesor Milan Nikolić sve je to pedantno zapisivao i slagao, sve do svoje smrti.

Među raznolikim sakrivenim "bogatstvom" svakuda nalazile su se hrpe fotografija, neke obrađene i evidentirane, druge samo sa kratkim bilješkama, većinu bez ikakvog zapisa. Mnogo je fotografija, fotografskih ploča i filmova propalo u vlazi podruma, druge smo uspjeli spasiti. Kada smo sve pronađene fotografije i filmove uspjeli staviti na jedno mjesto bila je to impozantna zbirka od više tisuća fotografija i filmova. Naš trud nagradio je pokojni Ivan Janko Pažić koji je toj zbirci pridodao najstariju poznatu zelinsku fotografiju Ljudevita Raca iz 1884. godine. Bilo je to preveliko bogatstvo da i dalje ostane sakriveno u mraku zgrade muzeja.  Pregledano je preko 5000 fotografija od kojih je izabrano preko 400 koje se izlažu. Najveći fundus fotografija je sačuvan u fotografskoj zbirci našeg muzeja zahvaljujući marljivosti i upornosti onih koji su shvatili vrijednost fotografije te ih pohranili i dokumentirali. Odlučili smo to bogatstvo fotografija pokazati javnosti, jer to je bogatstvo svih građana Sv. I. Zeline. te je tako i nastala izložba "120. godina fotografije u Svetom Ivanu Zelini".

Otvaranje Izložbe

Izložba "120 godina fotografije u Svetom Ivanu Zelini" predstavlja jedan presjek fotografskog načina bilježenja života u Sv. I. Zelini. Života u svim njegovim porama i oblicima. Života kojeg čine važni i nevažni događaji, kojeg čine veliki i mali ljudi. Ali kotač vremena se okreće i svojim nezaustavljivim ritmom potire sve što je prolazno. Ostaju samo požutjele fotografije koje nam nijemo pričaju. U njihovim pričama nema više velikih i malih, nema više važnih i nevažnih. Fotografiji su svi isti, nestaju iluzije koje ljudi uporno grade cijelog života. Poruka je to života koju nam fotografija jednostavno prenosi.

Da nema svih tih fotografija koje promatramo i naš život bi bio siromašniji. Zato veliko hvala brojnim entuzijastima, poznatim i nepoznatim, koji su slijedeći svoje nadahnuće, inspiraciju, snimili te fotografije, zabilježili djelić povijesti, te sačuvali to bogatstvo za buduće generacije.