Sveti Ivan Zelina

Povijest školstva do terezijsnske reforme

Povijest školstva neraskidivo je povezana s društvenim promjenama i svojevrsni je indikator stanja u kojem se nalazi društvo u datom trenutku. Školstva se može razdijeliti na dva distinktivna razdoblja. Prvo je razdoblje neinstitucionalnog školstva koje se prvenstveno veže uz privatno podučavanje ili individualnu želju za stjecanjem znanja. Drugo institucionalno razdoblje oblikovano je sustavnom državnog školstva. Nositelji prvog tipa obrazovanja su privatni učitelji ili određeni crkveni redovi.

Zapis kanonske vizitacije iz 1704. godine koji govori o školniku i organistu u Svetom Ivanu Zelini.
Kaptolski arhiv, Zagreb

U vrijeme biskupa Martina Borkovića u Zagrebu na sinodi 1669. godine odlučeno je da se župni svećenici imadu pobrinuti za odabir i namještenje pučkih učitelja te osnivanje škola u svojim župama. Među njima su uglavnom birali zvonare, orguljaše ili obrtnike. Često se znalo događati da ni spomenuti „učitelji“ nisu bili u potpunosti pismeni. Izvještaj kanonskih vizitacija tijekom 17. stoljeća ukazuje nam na značajan porast osnivanja javnih pučkih škola od strane župnika. Šematizam Zagrebačke županije spominje 1622. godine zelinskog školnika Ivana Doktorića. U prvoj kanonskoj vizitaciji za Sveti Ivan Zelinu 1704. godine u poglavlju De Ludimagistro & Campanatoribus spominje se školnik Nikola pl. Orahovački kojemu se vrši obnova stana. U Vizitacijama koje su sljedile navodi se niz školnika koji su djelovali u Svetom Ivanu Zelini od 1706. do 1837. godine. Gotovo svi su prvenstveno bili orguljaši, te za većinu njih niti nemamo potvrdu da su djecu i podučavali. Ovakva sitaucija je trajala sve do 1839. godine i osnivanje prve prave školske učione u Sv. Ivanu Zelini.

Portret Marije Terezije [(1717.-1780.) s kojom započinje razdoblje državnog školstva] i njezinog sina Josipa
II. (1741.-1790.).

Razdoblje velikih društvenih promjena

Druga polovica 18. stoljeća uistinu je prekretnica u organizaciji školstva na području cjelokupne srednje Europe, pa tako i na području zemalja pod austrijskom krunom. Iako crkva gubi djelomično patronat nad organizacijom školstva, još uvijek veliki dio svećeničkog kadra obrazuje djecu unutar župnih škola u manjim mjestima. Kako bi se adekvatno uredilo školstvo, Marija Terezija naređuje izradu općeg popisa škola 1770. godine. Za potrebe reorganizacije školstva na području Monarhije osnovana je i školska komisija sa sjedištem u Beču te je izdan prvi zakon o školstvu - Allgemeine Schulordnung für die deutschen Normal-, Haupt- und Trivialschulen koju carica odobrava 6. prosinca 1774. godine. Kako je zakon doživio otpor u ugarskom dijelu Monarhije 1774. godine izdaje se naredba o uređenju novog školskog reda.  Nakon obavljenog popisa i uvida u stanje škola na području Hrvatske, donesen je Ratio educationis totiusque rei literariae per Regnum Hungariae et provincias eidem adnexas 22. kolovoza 1777. godine. Školstvo, a posebice pučko školstvo, postaje temelj građanskog obrazovanja.

 Prvi školski zakon „Opća pravila za njemačke normalne, glavne i
trivijalne škole u svim carskim i kraljevskim nasljednim zemljama“
1774. godine

Na krilima narodnog preporoda

Kakvo je zapravo bilo pučko školstvo sredinom 19. stoljeća? Zadaća pučkih škola je odgoj i obrazovanje mladeži primjereno njihovom staležu. Osnovno obrazovanje je obavezno od šeste ili sedme godine te se dijeli na niže i više pučke škole. Osnivanje i briga za pučke škole u nadležnosti je općina i gradova. U nižim pučkim školama trebala se dobiti osnovna poduka iz vjeronauka, čitanja, pisanja na materinskom jeziku, matematike te pjevanja crkvenih pjesama. Više pučke škole bile su nadogradnja spomenutih predmeta, a podučavalo se i pisanje sastavaka, nauk o gradnji, geometrija, geografija, crtanje i osnove drugih prirodno-znanstvenih predmeta. Općenito je masovnije školovanje počelo nakon 1830. godine i uvođenja narodnih elementarnih škola. Spomenute škole bile su na hrvatskom jeziku, trajale su dvije godine i praktički su bile prisutne u svim selima.

U spomenuto vrijeme, početkom 1830-ih godina, spomenica pučke škole u Svetom Ivanu Zelini govori nam da je organista Mato Husarić dragovoljno podučavao djecu. Kada je 1837. godine orguljašku službu preuzeo Franjo Pivarić, s njom je istovremeno dobio i poduku svetoivanjske mladeži i to u školi koja je bila smještena u crkvenoj kući. Godinu dana kasnije Pivarić stupa u regularnu službu školnika. Dana 13. rujna 1838. godine plemićki sudac Stjepan Pauleković šalje poziv obitelji Fodroci, kao posjednicima u ovoj župi, u kojem ih obavještava o sastanku vezanom uz osnivanje trivijalne škole. Škola u Svetom Ivanu Zelini osnovana je pogodbom od 17. listopada 1838. godine na sastanku svetoivanjske i susjednih općina. Određuju se i beriva koja dobiva školnik za školsku i orguljašku službu – do 30 vedara vina, do 30 vagana žitka, a osim toga od svakog selišta jedno povesmo, jedan groš ili jedan komadić mesa ili pečenku, te jedan groš srebra za drva. Svetoivanjska mladež spomenutu školsku prostoriju u župnom dvoru koristi već od 7. ožujka. Unutar toga jednog ustanovljenog razreda polaze, kako naprednija djeca, tako i početnici. Razred je obospolni, ali sjedi se u odvojenim klupama. Predavanja se vrše na hrvatskom i njemačkom jeziku te se na oba jezika ujedno i piše. Subotom se u školi drži vjeronauk i to po jedan sat ujutro i jedan popodne. U Svetom Ivanu Zelini Franju Pivarića na učiteljskom mjestu zamjenjuje Vjekoslav Cerovski 1847. godine. Sve do 1857. godine škola, ili točnije rečeno, učiona, bila je smještena isprva u crkvenoj kući, a kasnije u kući Gabre Horvatića.

Poželjne osobine školnika s početka 19. stoljeća. „Čovjek koji se kandidira za mjesto učitelja smatran je kvalificiranim ako je muzikalan, vodi zbor, malo svira orgulje, te možda malo i piše“ I. Felbiger, reformator školstva u Austro-Ugarskoj Monarhiji

Od 1867. godine država se i službeno zove Austro-Ugarska Monarhija, a godinu dana nakon proglasa dvojne monarhije Hrvatska i Slavonija dobivaju samostalnu upravu i zakonodavstvo. U tom smislu formira se i neovisna Kraljevska hrvatsko-slavonsko-dalmatinska zemaljska vlada. Kakvo je stanje na školama u našem kraju? Sveti Ivan Zelina i Biškupec se odvajaju od ostatka porezne općine te tako nastaju Sveti Ivan unutarnji i vanjski. Novi preustroj ima svoje posljedice i u školstvu. Dosad mješovita škola u Svetom Ivanu Zelini, dijeli se na dječačku i djevojačku. U tu svrhu godine 1867./68. u djevojačku školu dolazi učiteljica iz Zagreba, Dragojla Pluščec. Učiteljica djevojačke škole ima plaću od 315 forinti godišnje te stan. Sama škola sastoji se od jedne učione i učiteljskog stana i smještena je u crkvenoj kući. Na djevojačku školu u Svetom Ivanu Zelini nakon Dragojle Puščec dolazi 21. studenog 1873. Ljubica Bock koja službuje za 315 forinti, te osigurano stanovanje. Djevojačka škola bila je smještena u zgradi općinskog poglavarstva na prvom katu te se sastojala od jedne učione i učiteljske sobe, dok je dječačka škola bila smještena u novokupljenoj zgradi. Dječačka škola koju u ovo vrijeme vodi još uvijek jedan učitelj, Vjekoslav Cerovski, također je imala skromnu opremu. Učione su imale jednu fizikalnu spravu, jedan zemljovid, jedan globus i 39 slika za obuku. Školskog vrta ni gombališta nije bilo, iako je škola imala veću količinu slobodne zemlje na svom dvorištu.

Školske reforme „bana pučanina“

Na krilima novog preustroja Monarhije, što je uključivalo i veće slobode odlučivanja za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju započela je izrada nekoliko zakonskih prijedloga o uređenju osnovnog školstva na području Hrvatske. U tu svrhu donosi se novi zakona 14. listopada 1874. godine u sklopu sveobuhvatnih reformskih promjena bana Ivana Mažuranića. Zakon ob ustroju pučkih škola i preparandijah za pučko učiteljstvo u kraljevinah Hrvatskoj i Slavoniji donio je velike promjene nad školskim nadzorom. On iz ruku svećenstva, točnije lokalnog župnika, prelazi na županijske školske nadzornike, školske odbore i same ravnajuće učitelje. Šta je to značilo za školstvo u svetoivanjskom kraju?

Ban Ivan Mažuranić (1814.-1890.), za njegovog banovanja
izrađen je prvi hrvatski školski zakon 1874. godine

Školska knjižnica, kako učiteljska tako i učenička u školi u Svetom Ivanu Zelini, uspostavljena je školske godine 1877./76. i to sa sveukupno 56 knjiga. U prvim godinama otkako se vodi školska spomenica, još uvijek je nepoznanica koliko zapravo djece upisuje školu, a koliko ih ostaje neupisano. Iako se popisi sposobnjaka redovito provode, u spomenicu se ti podaci ne upisuju. Godine 1878. zapošljava se Josip Živković kao dodatni učitelj te ubrzo postaje i ravnajući na ovoj školi. Iste te godine polako se priprema učitelj Cerovski za mirovinu te ga nasljeđuje Matija Ježić i to za plaću do 500 forinti s drugim pogodnostima. Školski odbor također županiji šalje molbu za mjernikom kako bi se moglo prionuti izgradnji nove školske zgrade.

Godina 1880. donosi nam neke značajne promjene. Početkom te godine umire Josip Živković, a na njegovo mjesto dolazi učitelj Ljudevit Rac, koji će već iduće godine biti imenovan ravnajućim učiteljem. Također, iste godine otvorena je djevojačka škola za sve djevojčice iz naselja u okolici Svetog Ivana Zeline, što stvara problem pomanjkanja prostora. Za djevojačku školu bilo je gotovo 200 sposobnih djevojčica za upis, od kojih je jedva polovica upisana. Bez obzira na to što se povećava broj učenika u Svetom Ivanu Zelini, obje škole su građevinski i zdravstveno neadekvatne i nedovoljne. Dječačku školu je oštetio veliki potres 1880. godine, a djevojačka škola je morala zbog lošeg stanja prostorije i velike vlage preseliti u jednu prostoriju u kući trgovca Antuna Bivca.

Nemiri ga donijeli, nemiri ga odnijeli

Tijekom narednih godina slijedio je naporan rad na svim poljima školstva kako bi se unaprijedilo i moderniziralo. Sve je ovo doprinijelo općem poboljšanju u društvu i povećanju školskih polaznika. U spomenutom razdoblju dolazi i do promjena na banskoj stolici. Godine 1883. na nju sjeda Dragutin Khuen-Herdervary te ostaje banom sve do 1903. godine. Tri su godine prošle od Racova dolaska u Sveti Ivan Zelinu, kada je na školskom odboru donesena odluka o premještanju škole u novu zgradu. Kako se prvotni plan kupnje i preseljenja u kuću Terezije Horvatić izjalovio, školska općina svetoivanjska prionula je izgradnji nove školske zgrade tijekom srpnja 1884. godine. Nakon nekoliko mjeseci radova započela je 9. prosinca 1885. godine dječačka škola u novoj školskoj zgradi, nekoliko mjeseci kasnije, 17. veljače 1885. s radom je otpočela i djevojačka škola.

Posveta školskog barjaka 23. lipnja 1907. godine. Barjak je iste godine na bečkoj izložbi ručnog rada dobio krasnu ocjenu. Od barjaka lijevo stoje načelnik općine Franjo Antolković, a do njega kuma barjaka Marija Derkos-Kukuljević

Sredina 1880-ih godina donosi mnoge promjene u školstvu Svetog Ivana Zeline. Dosad odvojene škole, 1886. godine spajaju se u obospolnu četverorazrednu pučku školu. Učitelj Rac je dobio na korištenje školski vrt te već u prvoj godini uzgaja 797 kruškovih i jabukovih divljaka. Također nabavlja se i 16 komada gospodarstvenih sprava. Uz sve to učitelj Rac uređuje i školsko gombalište te ga oprema raznim spravama: preče, ručke, dva užeta za penjanje, dva stupa, karike na užetima, brvno i sprava za skakanje. Zdravlje mladeži bilo je tijekom godina povoljno, nije se uvelike razlikovalo od ostatka kotara i drugih škola u njemu. Povremeno su se pojavljivale razne zarazne bolesti kao što su dobrac, boginje, škrlet, griža itd. Škola je sa svojim učiteljima koji se, budi spomenuto, nisu toliko često mijenjali, kako je to znao biti primjer u drugim školama, vrlo povoljno djelovala. Županijski školski nadzornik Maričić do 1895. nije iskazivao veće nezadovoljstvo radom učitelja, osim povremenog poticanja na bolje svladavanje čitanja i pisanja, posebice u III. razredu.

Godine prema Velikom ratu 1903.-1914.

Pučko školstvo je općenito u razdoblju od početka 20. stoljeća pa do početka Prvog svjetskog rata u pravilu djelovalo zadovoljavajuće. Određeni manjkovi u školskim pomagalima i općenitoj opremljenosti škola, stanju školskih zgrada i vrtova, osobito se mogu osjetiti u manjim pučkim školama. Usprkos tome, djelovanje same škole u mnogome ovisi i o samim učiteljima i ravnateljima škola

Niža pučka škola u Svetom Ivanu Zelini početkom 20. stoljeća

Novo stoljeće u svetoivanjskoj školi započelo je s hvalevrijednim pothvatom. Godine 1902. započelo se sa sakupljanjem novca za nabavku školskog barjaka. Sljedeće godine na vlastitu molbu u Zlatar biva premješten Juraj pl. Kallay, dok iz Zlatara dolazi Matija Stipetić. Učitelj Stipetić zbog zdravlja ne ostaje dugo na ovoj školi, već ga 1905. godine na molbu školskog odbora mijenja Mirko Cajner. Pet godina je trajala akcija sakupljanja novčanih sredstava za izradu i posvetu školskog barjaka. Napokon je 23. lipnja 1907. godine to i učinjeno. Barjak su izradile učiteljice Švitarić, Mihaljević i Šoštarić. Sveti Ivan je taj dan posebno svečano izgledao. Sve društvene snage doprinijele su ovoj svečanosti. Kuma barjaku je bila Marija Derkos-Kukuljević, koja je za ovu prigodu odsjela u kući Ljubomira Puceka. Oko 10 sati je u crkvi bio blagoslov školske zastave. Ispred crkve sakupilo se mnoštvo stanovnika Svetog Ivana i njegove okolice te uz njih Dobrovoljno vatrogasno društvo sa svojom zastavom i limenom glazbom.

Pohvalnica Mariji Lanović, učenici V. razreda pučke škole u Svetom Ivanu Zelini 1902. godine

U sljedeće dvije školske godine učitelj Rac ne zapisuje ništa važno u školsku spomenicu. Djeca redovito pohađaju kako nastavu tako i sve svjetovne i crkvene dužnosti. Školski vrt kao i dosad uspijeva vrlo dobro. Cjelokupno učiteljstvo i školska mladež redovito sudjeluju na školskim predstavama, raznim uprizorenjima i organiziranjima izložbi učeničkih radova. Završetak prve dekade 20. stoljeća donosi nam velike promjene u svetoivanjskoj školi. Godine 1909., točnije 17. prosinca nakon 29 godina neumornog rada s djecom Svetog Ivana i njegove okolice, premješten je ravnajući učitelj Ljudevit Rac u višu pučku školu u Ogulinu.

Na Racovo mjesto dolazi ravnajući učitelj Stjepko Debeljak iz Svete Nedjelje. S dolaskom novog učitelja za školu u Svetom Ivanu započinje i novo razdoblje. Učitelj Debeljak je bio, ako je po spomenici suditi, opušteniji i društveniji od Raca. Stjepko Debeljak je prvi ravnajući učitelj u bližoj okolici Svetog Ivana Zeline koji službeno piše školske ljetopise od 1909. do 1912. godine te ih izdaje u obliku knjižice. Prvi je također koji u spomenicu unosi i broj sposobnjaka i broj upisane djece. Tako je školske godine 1911./12. bilo sveukupno 480 sposobnjaka od kojih je 430 upisane djece. Sljedeće školske godine je broj upisane djece bio i nešto veći pa se javila potreba za otvaranjem novih razreda s kojima bi škola postala šestorazredna. Spomenute školske godine bilo je sveukupno 800 divljaka u školskom vrtu, a od cjepova bilo je 350 jabuka, 120 krušaka, 3 marelice i 10 komada raznog drugog voća. Uz voćnjak nalazio se i dudinjak iz kojega je razdijeljeno okolnom stanovništvu 60 dudova.

Za Dom i Kralja 1914.-1918.

Austro-Ugarska Monarhija kao članica Trojnog saveza ulazi u rat protiv sila Antante – Francuske, Rusije i Velike Britanije. Uzrok ratu bio je atentat na prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu suprugu 28. lipnja 1914. godina u Sarajevu. Kao posljedica toga čina školska godina 1914./15. započela je burno, dapače nije se niti u cijelosti održala. U većini seoskih škola u razdoblju trajanja ratnih zbivanja na području Kraljevine Hrvatske i Slavonije nastava se održavala s određenim poteškoćama. Škole su se u ovom razdoblju pretvorile u dio ratne mašinerije Austro-Ugarske Monarhije, prvenstveno kao centri sakupljanja sirovina za ratne potrebe. Škole u svetoivanjskom kraju nisu bile iznimka.

Fotografija učenika škole u Svetom Ivanu Zelini na prijelazu 19. u 20. stoljeće. Treća slijeva sjedi Dragojla Rac, kći ravnajućeg učitelja Ljudevita Raca

Iste godine premješten je i Stjepko Debeljak u Zagreb pa pučka škola u Svetom Ivanu gubi 1914. godine dva učiteljska lica. Ulogu ravnajućeg učitelja nakratko preuzima Mirka pl. Šoštarić, a na mjesto učitelja Cajnera dolazi Andrija Matuzović. Učitelj Cajner ne ostaje dugo na ratištu pa se već 1915. godine vraća u školu zbog nemogućnosti služenja vojne službe uzrokovane bolešću. Školski odbor moli Zemaljsku vladu da im dozvoli za vrijeme rata nerazdijeljenu obuku, to jest obuku u jednoj smjeni, kako bi djeca u popodnevnim satima mogla pomagati oko poljskih i kućanskih poslova. Molba je potvrđena 28. siječnja 1915. godine. Uz navedenu mobu sudjelovale su učiteljice ove škole u sakupljanju, pripremi i obradi raznolike ratne pripomoći. U ratnim godinama, kao i u većini škola na području Hrvatske, polazak djece je redovit, ali ponešto u manjem broju. Smanjen broj polazaka najviše se osjeća u višim razredima, gdje na zelinskoj pučkoj školi ostaje neispitan čak 91 učenik.

Stvaranje nove države 1918.-1929.

Austro-Ugarska Monarhija prestajala je postojati nakon Velikog rata 1918. godine. S novom državom dolazi i učvršćenje centralizma i državnog činovničkog aparata. Vlast novonastale države inzistirala je na centraliziranom školskom sustavu jedinstvenom na cijelom području. Pitanje novog školskog zakona pokrenuto je već 1919. godine, ali tek je deset godina kasnije novi zakon o školstvu stupio na snagu.

Početak nove države dočekan je u Svetom Ivanu Zelini dosta burno. Već 6. rujna 1920. godine zbila se pobuna seljaka zbog žigosanja stoke, to jest odvođenja konja za potrebe jugoslavenske vojske. U samom centru izbio je protest seljaka u kojem je nekolicina i ranjena od strane žandarmerije. U školi u Svetom Ivanu Zelini također je došlo do promjena. Škola je tako ostala na tri aktivna učiteljska lica i morala se uvesti u pojedinim razredima poludnevna i kombinirana obuka zbog pomanjkanja učitelja. Tijekom rujna 1922. godine odlazi i dosadašnji ravnajući učitelj Mirko Cajner te na njegovo mjesto dolazi Josip Brajković. Iste godine osniva se i viša pučka škola u Svetom Ivanu Zelini. Iako je upis nove školske djece redovit te je održavanje nastave i polazak djece također zadovoljavajuće, problemi s manjkom učiteljstva sve su više vidljiviji. Tako je školske godine 1922./23. upisano 448 učenika kojima su osim novog ravnajućeg učitelja poduku držali Marija Čolig, Dragica Polaček, Ljerka Miljan-Vicić, Milan Maletić kojeg ubrzo zamjenjuje Klara Kačečnik te Martin Zorko koji dolazi 14. prosinca 1922. Početak 1920-ih godina obilježen je čestim promjenama učiteljstva u svim školama; dapače cijelo razdoblje Kraljevine SHS je doživjelo izuzetno puno promjena učiteljskog kadra u svim školama, posebice manjim pučkim školama na selu. To je i razdoblje početka gospodarske krize koja će kulminirati između 1929. i 1934. godine. Sve je češći manjak financijskih sredstava kako na lokalnim, tako i na državnoj razini, što se očituje u pomanjkanju ogrjeva za školske prostorije i nemogućnost općinske uprave da financira dio školskih potreba.

III. razred pučke škole u Svetom Ivanu Zelini i učitelj Fran Geberta, slikano 1928./29. godine

U narednim školskim godinama nije se puno toga događalo u ovoj školi; dapače, ravnajući učitelj Brajković zapisivao je u spomenicu samo nužne stvari, ne obazirući se na svetoivanjski kraj i događanja u njemu. Situacija se nije puno promijenila kada je usred umirovljenja učitelja Brajkovića, ravnajuće mjesto 1926. godine preuzeo Martin Zorko. Učitelj Zorko spominje kako se poglavarstvo Nutarnji Sveti Ivan Zelina „prilično brine za potrebe škole i daje školi u materijalnom pogledu sve što joj je potrebno“. Godine 1928. škola prodaje svoj dugogodišnji vrt koji je marljivo uređivan još od vremena Ljudevita Raca, a dobiveni novci se ulažu u zelinsku Dioničku štedionicu pod naznakom „orguljaška zaklada“.

Kraljevska i banska vlast 1929.-1940.

Godine 1933. donesen je novi nastavni plan za osnovne škole koji je u praksi bio istovjetan onome iz 1926. godine, osim manjih izmjena u fondu sati. Nastavni program odnosio se na čitavo područje Kraljevine Jugoslavije, ali mogao se prilagođavati lokalnim prilikama i potrebama. Zakon o narodnim školama također je propisao obvezu uspostave školskih vrtova služe učenicima za bolje upoznavanje s lokalnim gospodarskim i šumskim biljkama. U tom smislu dječaci su se trebali upoznati s vježbama u uzgoju i njezi voćaka i vinove loze, a djevojčice u uzgoju povrća i cvijeća. Učenice IV. razreda također su bile educirane u spremanju zimnice i raznih variva.

Tečaj ručnog rada djevojčica više pučke škole u Sv. Ivanu Zelini

Niti najveća škola u svetoivanjskom kraju, ona u Svetom Ivanu Zelini nije bila pošteđena promjena, ponekih na bolje, a ponekih na lošije. Godine 1930. iz škole u Svetom Ivanu Zelini je u Zagreb premješten bračni par Geberta, što je omogućilo da svaki od preostalih učitelja podučava u svom razredu, pa je takoškolska obuka postala cjelodnevna. Iste godine u Svetom Ivanu Zelini obnovljeno je pod vodstvom Vere Pucek Gospojinsko društvo koje je prestalo djelovati u razdoblju raspada Austro-Ugarske Monarhije. Gospojinsko društvo brinulo se za nabavku odjeće i obuće te drugih potrepština za siromašnu školsku djecu. Također su svake godine „zelinske gospođe“ organizirale nekoliko priredbi, zabava i slavlja sa školskom djecom. Školske priredbe, izložbe, filmske projekcije, ali i slušanje vijesti i glazbe (1930. nabavila je škola Philipsov radiouređaj), bile su uvelike olakšane kada je te iste godine škola elektrificirana. Život niže pučke škole u Svetom Ivanu Zelini 1930- ih godina je prolazio uobičajeno. Svake školske godine obavljane su redovite školske djelatnosti i manifestacije. Na početku školske godine obavio se popis sposobnjaka i upisane djece, učitelji su rasporedili razrede i dužnosti, obavljali su se kako sastanci školskog odbora, tako i nekoliko godišnjih roditeljskih sastanaka. Učenici su sudjelovali na raznim društvenim događanjima i obaveznim proslavama. Polazak škole nije zadovoljavajući, jer gotovo 12% od svih upisanih učenika ne polazi redovito školu. Sreski školski nadzornik Vimpošek nadodaje da ponajviše školu ne polaze djeca bolje stojećih obitelji. Škola je imala školski vrt ukupne veličine 3960 m2, od čega na vrt za obuku djece spada 360 m2. Osim spomenutog, vrt ima matičnjak, pčelinjak, voćnjak, povrtnjak i vinograd. Okružen je drvenom ogradom. Dana 19. lipnja krajem školske godine 1939./40. mladež ove pučke škole bila je na izletu u Zagrebu. Posjetili su nakladni zavod „Tipografiju“, Arheološki i Etnografski muzej. Posjetili su i Mirogoj te se poklonili znamenitim hrvatskim junacima. Na putu prema Svetom Ivanu još su posjetili i Zoološki vrt. Narednih pet godina biti će obilježene iznova ratnim stanjem. Već školske godine 1939./40. njemačka vojska napada Poljsku i tim činom započinje Drugi svjetski rat. Tijekom travnja 1941. godine vihor rata i sveopći društveni metež zahvatiti će Kraljevinu Jugoslaviju, a samim time i svetoivanjski kraj. Ratna su zbivanja zahvatila sve pore društvenog života, pa tako i školstvo. Mnoge škole u našem kraju djelovale su sa većim ili manjim poteškoćama, u nepredvidivim i nesigurnim uvjetima. Ovako je u kraćim crtama izgledala povijest školstva u svetoivanjskom kraju od početaka do 1940. godine.