Zelingrad

Smještaj srednjovjekovnog Zelingrada

Zelingrad se nalazi na istočnim obroncima Medvednice 5 km sjeveroistočno od grada Sveti Ivan Zelina (g. š. 45st 59' i g. d. 16st 12'). Smješten je u šumu obrastao obronak koji je nešto niži (326 m n. v. ) od okolnih: sjevernog Hrastovca (467 m n. v. ) i zapadnog Pričela ( 488 m n.v. ). Južno, istočno i zapadno su strme padine brijega, a sjeverno je kanal između kompleksa grada i povišenog platoa. S istočne strane u prošlom stoljeću izgrađen je put prema 2 km udaljenoj Kladeščici, a s tog puta se skreće na prilaz kojim se sa sjevera ulazi u kompleks grada.

Izgled srednjovjekovnog Zelingrada *

Jezgra je burga masivna, ovisoka građevina, ''okrenuta'' prema unutrašnjosti - dvorištu i palasu. Na jezgri se razlikuje više faza gradnje: u sjeverozapadnom dijelu to može biti starije ziđe iz 13. st., no kako je zid u više navrata popravljan, a i jako oštećen, preostalo je malo prvotna lica zida. Uokolo jezgre tekao je vanjski prsten zidina, s dvije ulazne kule-blizanca i još jednom na dijagonalnom uglu, na jugoistoku. S istočne je strane uz jezgru oveće dvorište, vjerojatno s odgovarajućim gospodarskim objektima. Na vanjskom se prstenu naziru kasnije gradnje: dograđene su kule, rušeni su dijelovi starijeg zida, izveden je novi pomoćni ulaz itd. Najbolje je sačuvana jezgra burga, s palasom no ona je ipak dosta "načeta" na više mjesta ovećim kavernama. Nazire se da dio zida potječe iz nekog starijeg razdoblja, no pravo stanje faznosti treba još dokazati istraživanjima, arheološkim i konzervatorskim, iako je jasno da je veliki dio ziđa nepovratno. Najviše je oštećenja bilo na sjevernoj strani, okrenutoj grabi i pristupu burgu, otkud se u opsadi moglo braniti vatrenim oružjem. Razdjelno je ziđe palasa nešto tanje i danas niže od vanjskog zida jezgre; u njemu ima dosta spolija. Bilo bi potrebno saznati, ima li na tom mjestu tragova temelja branič-kule 13. st.? Unutrašnjost palasa treba pažljivo do kraja, iskopati zbog mogućih nalaza kamenih ulomaka kao i onih pokretnih, po  kojima će se moći više zaključiti o nekadašnjem unutrašnjem uređenju. Dvije potkovaste kule-blizanca: ulazna, kroz koju se ulazilo, te ona obrambena uz nju, jako su oštećene, a ziđe razrahljeno, što zbog namjerna vađenja kamena, a još više zbog lošeg stanja veziva,  koje je popustilo. Južna je  potkovasta ulazna kula spojena zidom s jezgrom i tu su nađeni tragovi nekog ulaza, moguće još i onog iz druge polovice 13. st. Obje ulazne kule-blizanci imaju na svoje 3-4 etaže razne puškarnice za obranu vatrenim oružjem. Na dugoj strani  jezgre, već prema  podgrađu nađen je pokrajnji ulaz u grad, a zidina u kojoj se nalazi ima značajnu debljinu, što čini se odgovara dobu gradnje dvaju ulaznih kula-blizanaca. Debljina zida od 25o cm i kružni tlocrti kula govore o zaštićivanju od napada vatrenim oružjem. Uz južni zid, u dvorištu, otkriven je zdenac (najvjerojatnije cisterna) za koji je očita stariji od  zida. Za izvedbu zida - vjerojatnije za podebljavanje starijeg (13. st.?) - bilo je potrebno formirati nišu, koja je djelomično ''preskočila'' zdenac, što se vjerojatno dogodilo krajem 15.- početkom 16.  st. zbog osiguravanja od vatrena oružja.

Zelingrad kroz povijest

1295.	Ivan, sin palatina Dionizija (koji je nekada bio i veliki župan moravečki) daruje zemlju Nespeš Pavlu i sinu njegova brata Fabijanu za njihova vjerna služenja. Međaši zemlje Nespeš su, među ostalima, ljudi iz Drenove, ljudi iz Psarjeva Gornjeg i Psarjeva Donjeg te knez Pavao Čurkan, « comite castellano de Zelina». Prvi spomen Zelingrada.
1326.	Kralj Karlo za zasluge daruje magistru Nikoli Ludbreškom sve kmetove i sve zemlje kastruma koje se nalaze u Glavnici i Moravču. Među ostalima posjedima kralj Karlo daruje magistru Nikoli i kastrum Zelingrad.
1397.	Fabijan Bičkele, pristaša kralja Sigismunda je vlasnik Zelingrada.
1398.	Magistar Fabijan Bičkele, vlasnik grada Zeline izjavljuje pred Zagrebačkim kaptolom da poziva sve ljude slobodnog staleža neka se nasele na pustim mjestima njegova posjeda koji se nalazi uz rijeku Zelinu, a s gornje strane Četvrtkovca. Svima koji se nasele daje slobodu od dvadeset godina te ih u tom roku neće tražiti ništa drugo osim triju službi i kraljevskih poreza i daća. Nakon proteka 20 godina nasljednici će sačuvati istu slobodu kao njegov Četvrtkovec i ljudi koji u njemu borave.
1415.	(ili početak 1416.) Zelingrad je teško stradao u požaru. Grad je u vlasništvu obitelji Bičkele, a nakon požara se obnavlja.
1460.	Vlasnici Zelingrada: Ladislav, Ivan i Pavao Bičkele izvršili su pljačku na posjedu Benediktova sina u Glavnici. Vino su oteli, a kuću uništili. Zapis o izvršenoj pljački sastavio je Ivan Ade od Svetog Duha, župan Zagrebačke županije.
1472.	U Zagrebu kod "pisanog mosta" izbio je oružani sukob između Stjepana Bičkelea od Zelingrada i ljudi zagrebačkog biskupa. Tom prilikom Stjepan Bičkele teško je stradao te se od te godine više ne spominje.
1490.	U Zelingrad su noću ušli vojnici kralja Maksimilijana Habsburškog te je u borbi s njima Ladislav Bičkele bio ubijen. Većina ljudi u Zelingradu je pobijena, grad je opljačkan i djelomično spaljen. Nakon smrti Ladislava Bičkelea kralj Vladislav II. daje Zelingrad u vlasništvo obitelji Zapolja.
1494.	Vlasnik Zelingrada je Stjepan Zapolja.
1499.	Nakon smrti Stjepana grad nasljeđuje njegov sin Ivan Zapolja.
1531.	Ivan Zapolja, protukralj Ferdinanda Habsburškog daruje Zelingrad Petru Palffyju, nećaku zagrebačkog biskupa Šimuna Erdödyja.
1534.	Ivan Kaštelanović prosvjeduje pred Zagrebačkim kaptolom protiv uvođenja Petra Erdödyja u posjed grada Zeline. Kaštelanović je smatrao da on ima pravo na grad Zelinu budući mu ga je obećao kralj Ferdinand Habsburški.
1535.	Pred Zagrebačkim kaptolom zagrebački biskup Šimun, Petar Palffy od Zeline i Ivan Tompa od Erdeda prodaju kastrum Zelinu za 3 500 zlatnih forinti bivšem podbanu Pavlu Kerečeniju od Kanyafölde i njegovim sinovima Mihajlu, Ladislavu, Andriji, Ljudevitu, Ivanu i Matiji.
1535.	Izvršeno je utvrđivanje Zelingrada kojom prilikom je ugrađen kamen sa zapisom kaštelana Georgiusa Kerhena.
1545.	Na Zelingradu se pohranjuju spisi Čazmanskog kaptola
1635.	Zelingrad se prvi put spominje kao ruševina, «in diruto castro Zelina».
1640.	Vlasnik Zelingrada Kerečenji oporučno ostavlja utvrđeni grad Zelinu, odnosno njegove ruševine, Tomi Mikuluću i Gabrijelu Crnkoviću.

* Horvat, Zorislav., (2013.), Novi pogled na izgradnju Zelingrada., u: Zelingrad sedam stoljeća povijesti., Muzej Sveti Ivan Zelina., Sveti Ivan Zelina