Graci - od prapovijesti do antike

Prošlo je punih 10 godina kako je Muzej Sv. Ivan Zelina počeo sa sustavnim arheološkim istraživanjima lokaliteta Graci. Istraživanja su svake godine donosila nešto novo, svake godine je pitanja koja smo sami sebi postavljali, bilo više nego što smo našli odgovora. Veličina lokaliteta nas je često obeshrabrivala, ali su nam nalazi i spoznaje do kojih smo došli uvijek davali novu snagu i polet da nastavimo istraživati dalje, još više i intenzivnije.

S vremenom smo zaključili da je lokalitet Graci jedna velika priča života ljudi na ovim prostorima. Priča koju moramo odgonetnuti i ispričati, ne samo arheološkim nalazima, što je svakako ključno, već i drugim znanstvenim disciplinama. Stoga u ovom radu dajemo osvrt na nekoliko tema koje nam se same nameću, a vezane su uz Grace.

Sadržaj :

Predgovor

Biserka Bilić : Geografska obilježja lokaliteta Graci

Romana Mačković : Sondaža istraživanja prapovijesnog naselja - gradine na lokalitetu Pogorišće 1973. i 1984. godine

Romana Mačković: Arheološka istraživanja na platou Graci - Topolnjak

Marta Rakvin: Kasnobrončanodobni horizont naseljavanja na gradini Donje Orešje-graci kod Svetog Ivana Zeline

Ivan Drnić: naselje mlađeg željeznog doba

Tomislav Bilić: Numizmatički nalazi lokaliteta Donje Orešje-Graci

Branka Migotti: Razdoblje antike u široj okolici Svetog Ivana Zeline

Mladen Houška: Prilozi za povijest Graca

Morena Želle: Arheološko nalazište Kuzelin kod Glavnice Donje

Martina Matijaško: Humiščak - sjeverni susjed lokaliteta Graci-Topolnjak

Geografska obilježja lokaliteta Graci

Arheološki lokalitet Graci nalazi se u naselju Donje Orešje smještenom 3 km zračne linije sjeverno od Svetog Ivan Zeline. S ceste koja povezuje Zagreb preko Svetog Ivana Zeline s Varaždinom, skreće se u naselju Hrastje te se Bistričkom ulicom nastavlja do Donjeg Orešja. Geografski, dio je zelinskog Prigorja odnosno sjeveroistočnog dijela medvedničkog prigorja, čije se padine spuštaju prema dolini rijeke Lonje koju proširuju manje doline njezinih desnih pritoka Bedenice, Moravčaka i Oreščaka. Spojem doline Oreščaka s dolinom Lonje (udaljenom 4 km zračne linije na istok) područje je danas, kao i u prošlosti, prometno povezano s dolinom Save na jugu, a dolinom Lonje otvaraju se i pravci prema sjeveru.

Napušteni kamenolom na sjevernoj strani uzvisine te šira okolica dobro su geološki istraženi zbog zanimljivosti sedimentnih vapnenačkih naslaga, kalcitnih minerala i fosila morske makrofaune, a za povijesne stanovnike, te sedimentne vapnenačke naslage su bile izvor građevinskog materijala.

Brdo na kojem se nalazi lokalitet Graci istočni je produžetak Padežnice, a njegove istočne i jugoistočne padine meridionalno su odsječene koritom potoka Oreščaka. To ističe njegov visinski položaj nad nizinskim dijelom naselja odnosno dolinom potoka Oreščaka. Pruža se dužinom od oko 1200 m medvedničkim smjerom jugozapad-sjeveroistok. Lokalitet se nalazi u zoni iznad 300 m n/v u šumskom području Topolnjak i Graci. Tjeme odnosno najviši dio uzvisine je iznad 340 metara, blago je zaobljeno te mjestimice zaravnjeno i izduženo JZ-SI oko 500 m. Najveća visina je 348,5 m. Spuštajući se s platoa prema zapadu nalazi se izvor Hum (280 m n/v) iz kojeg nastaje jedan od izvorišnih tokova potoka Oreščaka. Na udaljenosti od oko 650 m prema zapadu nalaze se još tri izvora.

Topografske osobitosti terena na kojem se nalazi lokalitet Graci omogućile su pojavu života već u brončano doba. Teže pristupačne padine davale su zaštitu i sigurnost, a zaravnjenost vršnog dijela omogućila vidljivost i kontrolu okolnog nizinskog prostora.

Sondažna istraživanja prapovijesnog naselja-gradine na lokalitetu Pogorišče 1973. i 1984. godine

Lokalitet Pogorišče je registriran u arhivi Arheološkog muzeja još od 1967. godine kada su prilikom rekognosciranja zelinskog područja kustosice Ivica Degmedžić i nešto kasnije Ksenija Vinski-Gasparini, obišle i ovaj lokalitet. Prva sondažna istraživanja vršena su 1973. godine od strane Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture, koja je vodio Ivica Šarić, dok su 1984. provedena sondažna arheološka istraživanja koje je vodila Dubravka Balen, viša kustosica Arheološkog muzeja u Zagrebu.

U izvješću iz 1973. godine, Ivica Šarić je naveo da se radilo o području za koje mještani govore da na njemu nailaze na fragmente "starih lonaca", te s tim u vezi govori i o postojanju naselja na tom mjestu. Položaj Pogorišče nalazi se zapadno od glavne ceste pri kraju sela, dvadeset minuta hoda uzbrdicom. Sam lokalitet nalazi se na brežuljku koji ima vrlo pogodan strateški položaj.

Lokalitet Pogorišče predstavlja naselje gradinskog tipa kasnog brončanog doba. Nalazi kućnog lijepa i podnog naboja govore o manjem naselju smještenom na vrlo povoljnom strateškom položaju. U obrambene svrhe naselje je bilo djelomično utvrđeno nasipom i rovom. Nastambe su bile vrlo primitivno građene od šiblja i granja oblijepljenog zemljom. Ognjišta su nađena unutar nastambe, a tragovi grafita govore o praksi taljenja željeza u naselju. Po svojim karakteristikama te po nalazima, naselje se uklapa u sliku sličnih naselja na području sjeverozapadne Hrvatske i Mađarske.

U svom izvještaju iz 1984. godine Dubravka Balen je napisala da se na žalost mora konstatirati da je gradina gotovo uništena, odnosno zapadna strana platoa zaravnjena je bagerima, tako da je kulturni sloj sasvim uništen, a još prije dvije godine prilikom rekognosciranja nailazilo se na vrlo brojne ulomke prethistorijske keramike. Prilikom istraživanja pronađeno je, osim keramike i kućnog lijepa i mnoštvo životinjskih kostiju, zatim koštano šilo probušeno na debljoj strani, piramidalne utege i grijače, pršljenak, te najinteresantniji nalaz bila bi oštrica brončanog noža. Od keramičkih oblika najbrojnije su zastupljene zdjele. Radi se o zdjelama glatkog ili koso kaneliranog uvučenog oboda, koje se mogu pratiti na veoma širokom geografskom prostoru kroz cijelo trajanje kulture polja sa žarama. Primjerci sa Pogorišča po svojim tipološkim odlikama karakteristični su za Ha B1 i Ha B2 stupanj mlađe kulture polja sa žarama. Za dataciju najsignifikantnija je oštrica brončanog noža, koja po karakteristikama pripada noževima tipa Velem St. Vid, specifičnim upravo za Ha B1 i Ha B2 stupanj. Za njega paralele nalazimo u nekropoli Dalj, a isto tako i u naselju Novigrad na Savi. Preostali materijal pokazuje također kronološko i kulturno jedinstvo, odnosno i on pripada kasnom brončanom dobu, tj. Ha B1 i Ha B2 stupnju mlađe kulture polja sa žarama, to apsolutno kronološki pripada 10. i 9. stoljeću pr. Kr., a kulturno sklopu grupe Velika Gorica (Velika Gorica I. i II.)

Arheološka istraživanja na platou Graci-Topolnjak

Lokalitet Graci nalazi se na platou sa zapadne strane naselja Orešje Donje, proteže se na površini od oko 1200x500 m² i sastoji se od dva predjela – predio Graci koji je na istočnoj strani i zauzima veći dio platoa te predjela Topolnjak koji se nalazi na zapadnoj strani platoa. Prva arheološka istraživanja provedena su 2009. godine nakon što smo prilikom rekognosciranja primijetili rupe koje je nepoznata osoba iskopala prilikom nezakonitog sakupljanja arheološke građe.

Arheološka istraživanja provedena su uz rubne dijelove istočne, južne i zapadne strane prilikom kojih je pronađeno nekoliko naseobinskih struktura kasnog brončanog doba. Keramički materijal koji je pronađen na Gracima odgovara materijalu kasnog brončanog doba i kulturnom krugu kulture polja sa žarama te se mogu povući paralele sa lokalitetima sličnih gradinskih naselja kao što je susjedno Pogorišče ali i Kalnik-Igrišče, Špičak-Bojačno, Humščak i dr.

Uz pokretne arheološke nalaze značajan je i nalaz suhozida i dvostrukih zidova pronađenih na južnoj strani platoa. Funkcija tih suhozida i dvostrukih zidova za sada nije poznata ali sigurno je da pokretni materijal pronađen iznad zidova pripada kasnom brončanom dobu.

Površinskim detektiranjima prilikom rekognosciranja pronađena je i veća količina metalnih nalaza koji pripadaju vremenu mlađeg željeznog doba i kasne antike. Metalni nalazi mlađeg željeznog doba pripadaju latenskoj materijalnoj kulturi, definiranoj kao mokronoška skupina. Među nalazima prednjače nalazi vezani uz dijelove nošnji kao što su fibule, kopče za odjeću, segment pojasa ili ulomak ogrlice, ali pronađeni su i nalazi vezani uz svakodnevni život kao npr. ulomak sjekire ili nož. Slična je situacija i s nalazima iz vremena antike. Među nalazima najznačajniji je nalaz srebrnog prstena sa staklenim intagliom kao imitacijom nikola i prikazom Bonusa Eventusa. Na lokalitetu su pronađeni i dijelovi vojne opreme (završeci koplja, strelice, čavlići za cipele) koji bi mogli ukazivati da je u periodu kasne antike na lokalitetu boravila manja vojna postrojba.

Iako do sada nisu pronađene naseobinske strukture, uz metalne nalaze značajan je pronalazak i 20-ak komada taurišćanskog i rimskog novca koji nam govore da su se na lokalitetu najvjerojatnije nalazila naselja i iz ta dva vremenska razdoblja.

Prilozi za povijest Graca

Tijekom višegodišnjih arheoloških istraživanja Graci su se pokazali kao veliki i značajni arheološki lokalitet čijim istraživanjem se može rekonstruirati život ljudi na ovim prostorima od prapovijesti do antike. Koje je pravo ime tog naselja bilo u prapovijesti i antici nije poznato. Ime Graci dali su mu Slaveni prilikom dolaska u ove krajeve kad su vidjeli ostatke jedne ili više gradina na tom lokalitetu.

U Muzeju Sv. Ivan Zelina postoje zapisi o obilasku arheoloških lokaliteta Graci i Pogorišče šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Unatoč spoznaji o vrijednosti lokaliteta, arheološka istraživanja na Gracima nisu pokrenuta još punih četrdeset godina. U Muzeju su također pronađeni vrijedni zapisi nekadašnjeg voditelja zavičajne zbirke Sv. Ivana Zeline, Milana Nikolića u kojima on rekonstruira trasu rimske ceste kroz Sv. Ivan Zelinu. Trasu je rekonstruirao temeljem svjedočanstava tadašnjih stanovnika Sv. Ivana Zeline koji su gradili kuće ili provodili neke radove u Gajevoj ulici i u Zagrebačkoj ulici. Ti su zapisi sačinjeni sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća.

U ovom radu pokušavamo javnosti približiti spoznaju tko je sve živio na Gracima proteklih tisućljeća. Najstariji arheološki nalazi potječu iz vremena kada su prostor međuriječja, područje između Save i Drave nastanjivali tzv. panonski narodi. Veći dio sjeverozapadne Hrvatske nastanjivao je narod Jasa, te su najvjerojatnije upravo oni živjeli i u gradini koju mi danas zovemo Graci. Dolaskom keltskih plemena u 4. st. pr. Krista dolazi do miješanja starosjedioca sa novim, keltskim stanovnicima koji postaju dominantni. Od keltskih plemena u ovom području su Taurisci koji ostavljaju neizbrisiv trag u povijesti ovih krajeva. Arheološki nalazi njihova novca, te drugih metalnih predmeta svjedoče o njihovoj kulturi te životu na prostoru Graca. Razdoblje latena na Gracima u znaku je keltske kulture i dominacije.

Osvajanjem Panonije Rim je pod svoju vlast stavio i stara keltsko-panonska plemena. Na koji način se naselje Graci prilagodilo rimskoj vlasti, tko je tamo sve živio osim starosjedioca i što je radio tek nam trebaju otkriti nova arheološka istraživanja. Rimski novac, nakit, dijelovi rimske vojne opreme dokazi su prisutnosti Rimljana na Gracima. Vjerojatno je da su Graci u vrijeme Rima bili značajna strateška točka za nadzor važne rimske ceste koja je prolazila neposredno ispod lokaliteta, a povezivala je rimsku Sisciu i Petoviu. Arheološki nalazi nam za sada ne govore što se dogodilo sa Gracima nakon pada Rima.

Kasnobrončanodobni horizont naseljavanja na gradini Graci u Orešju Donjem kod Zeline

Tijekom kasnog brončanog doba zajednice koje su živjele na prostoru kontinentalne Hrvatske bile su dijelom kulturnog kruga zajednica koji nazivamo kulturom polja sa žarama. Ove je zajednice, rasprostranjene na širokom prostoru srednje Europe, od jugozapadne Slovačke i Moravske, Donje Austrije, Transdanubije te jugoistočnoalpskog prostora od 14. do kraja 9. stoljeća prije Krista, povezivao zajednički način pokopavanja spaljivanjem pokojnika i polaganjem njihovih ostataka u urne (žare), kao i određeni aspekti duhovnog života.
Tijekom mlađe faze kulture polja sa žarama (10. i 9. stoljeće prije Krista) zajednice su se počele naseljavati na povišenim, gradinskim položajima, dominantnim u prostoru. Ovoj skupini pripadaju i gradine u Orešju Donjem: Pogorišče i Graci.

Prva istraživanja naselja u Orešju Donjem provedena su 1973. i 1984. godine na gradini Pogorišče. Iako je znatan dio naselja uništen radom kamenoloma te naknadnim vađenjem kamenja, istraživanjem su zabilježeni ostaci naselja datiranog u mlađu fazu kasnog brončanog doba. Istraživanja susjednog visinskog naselja Graci, također pokazuju da je ono bilo naseljeno tijekom mlađe faze kasnog brončanog doba. O tome govore dobro tipološko definirani i datirani keramički oblici poput lonaca sa stožastim vratovima i ručkama, ulomaka jednostavnih lonaca bez jasno definiranog vrata s izvučenim rubovima te ulomak lonca ukrašen s vodoravnim i okomitim nizovima bradavičastih ispupčenja. Dugotrajni i široko rasprostranjeni tipovi poput zdjela s koso kaneliranim rubovima te bikoničkih šalica prisutni su kako u naseljima starije, tako i naseljima mlađe faze kultura polja sa žarama. Isto vrijedi i za dugotrajne načine ukrašavanja apliciranjem plastičnih traka s otiscima prstiju (pogotovo po rubovima posuda) te za funkcionalno-dekorativne drške lonaca većih dimenzija. S obzirom da se radi o keramici grublje izrade za svakodnevnu uporabu, dugotrajnost ovih oblika te načina ukrašavanja ne treba čuditi. Većina posuda s gradine Pogorišče nalazi mnogo paralela s keramičkim oblicima prisutnim u ostalom naseljima iz vremena prijelaza na mlađu fazu te mlađe faze brončanog doba sjeverne Hrvatske, posebice gradinskih naselja u sjevernom dijelu međuriječja Save i Drave, poput Kalnik-Igrišča te gradine Špičak-Bojačno. Može se zaključiti kako su kasnobrončanodobni stanovnici Graca u Orešju Donjem bili dobro uklopljeni u komunikacijske tokove onog vremena te su, poput većine stanovnika zagorskih gradina prihvaćali utjecaje koji su do njih dopirali sjevera, odnosno s matičnog područja rasprostiranja grupe Ruše.

Naselje mlađeg željeznog doba s nalazišta Donje Orešje – Graci

Mlađe željezno doba predstavlja završnu fazu u razvoju pretpovijesnih zajednica južne Panonije prije uključivanja ovog prostora u okvire rimskog imperija. Navedeno razdoblje, koje na prostoru središnje i istočne Hrvatske započinje krajem 4. i traje do završetka 1. stoljeća pr. Kr., obilježila je latenska materijalna kultura. Prema interpretaciji antičkih pisaca prostor središnje i istočne Slovenije te središnje Hrvatske naseljavalo je pleme Tauriska, a njihova materijalna ostavština definirana je u arheologiji kao mokronoška skupina. Dva osnovna tipa naselja koji su potvrđeni na navedenom prostoru su nizinska naselje te naselja na povišenim položajima, često utvrđena obrambenim zidovima. Tom geografskom i kulturnom kontekstu pripada i mlađeželjeznodobno naselje s nalazišta Donje Orešje-Gradci.

U dosad provedenim arheološkim iskopavanjima na ovome nalazištu nisu pronađeni ostatci mlađeželjeznodobnih naseobinskih struktura, a sva poznata pokretna građa predstavlja površinske nalaze bez jasnog arheološkog konteksta, prikupljene u detektorskim pregledima koji su provođeni za vrijeme terenskog  istraživanja. Ipak, i analiza takve građe dozvoljava određene kulturološke i kronološke zaključke. Među dijagnostičkim predmetima s nalazišta Donje Orešje-Graci brojem prednjače fibule, odnosno kopča za ogrtače, izrađivane od bronce i željeza koje su predstavljale jedan od glavnih funkcionalno-dekorativnih elementa u nošnji mlađeželjeznodobnih zajednica. Desetak poznatih primjeraka vremenski se može smjestiti od 4. do 1. stoljeća, pri čemu su najbrojniji primjerci iz 2. i 1. stoljeća, odnosno stupnjeva LT C2-D1 prema srednjoeuropskoj relativnoj kronologiji (1-7). Osim fibula među metalnim predmetima nalazi se i jedan članak brončanog pojasa (8), također omiljenog dijela ženske nošnje u razdoblju srednjeg latena (3. - druga pol. 2. st. pr. Kr.). Česti nalazi na latenskim naseobinskim nalazištima su i različiti oblici oruđa i alatki, najčešće izrađeni od željeza. Među nalazima s nalazišta Orešje-Graci izdvojena su dva predmeta koji na osnovu morfoloških karakteristika mogu biti datirani u mlađe željezno doba, a to su željezna sjekira s pravokutnim nasadnikom za dršku (9) te manji nož s kraćim trnom za nasad drške i sječivom koje je koso postavljeno na trn (10).

S kraja mlađeg željeznog doba potječu i nalazi taurišćankih kovanica koje su detaljnije obrađene u poglavlju o numizmatičkim nalazima s nalazišta Donje Orešje-Graci.

Numizmatički nalazi s lokaliteta Donje Orešje-Graci

Numizmatički nalazi s lokaliteta Donje Orešje-Graci pokazuju niz specifičnosti po kojima odudaraju od numizmatičke slike sjeverozapadne Hrvatske u mlađem željeznom dobu. Razlog tome ne treba tražiti toliko u specifičnosti ovog lokaliteta, već u slabom stupnju istraženosti ove regije i u malom broju studija koje su posvećene ovoj temi. Na taj način gotovo svaki novi lokalitet pokazuje neke svoje specifičnosti i razlike u odnosu na sliku dobivenu prethodnim istraživanjima i analizama.

Na lokalitetu Donje Orešje-Graci pronađeno je osam mlađeželjeznodobnih kovanica. Riječ je o lokalnim i neregularnim imitacijama taurišćanskih srebrnih tetradrahmi tipa Đurđevac, uz jednu iznimku (br. 9) slabije i dosta nestručne izrade. Kovanice tipa Đurđevac počele su se kovati negdje početkom druge polovice 2. st., ali je njihova upotreba, za razliku od drugih tipova taurišćanskog novca, potrajala sve do kasnog 1. st. pr. Kr. ili 1. st. po. Kr.

S nalazišta Bartolovec-Jalžabet kod Varaždina potječe neobična ostava đurđevačkih brončanih tetradrahmi, donekle usporediva s nalazima s lokaliteta Donje Orešje-Graci. Zbog slabe kvalitete izrade i vrlo niske prisutnosti srebra – na dva primjerka iz ostave vidljivo je posrebrenje, na ostalima ne – možemo govoriti o neregularnim kovovima, tj. imitacijama regularnih đurđevačkih tetradrahmi. Datacija sklanjanja ove ostave, kao i datiranje proizvodnje ovih kovanica, vrlo je upitno. Naime, njihova prosječna težina ne odudara umnogome od prosječne težine đurđevačkih srebrnih tetradrahmi, tako da nastanak ovih imitacija možemo datirati u vrijeme ubrzo nakon izrade regularnih đurđevačkih tetradrahmi, ali i mnogo kasnije, u vrijeme prijelaza iz stare u novu eru. 

Što se tiče brončanih imitacija s lokaliteta Donje Orešje-Graci, ovdje ne može biti govora o ranim imitacijama. Izuzev jedne kovanice bolje izrade i težine bliske standardnoj, ostale kovanice su u rasponu težina od 6,07 do 2,81 g, što je daleko od težine đurđevačke tetradrahme. Čini se da je s vremenom udio srebra u đurđevačkim kovanicama opadao – do trenutka kada više uopće nije bilo prisutno u njima – a da su istovremeno padale i težina i veličina kovanica. O tome do sada nismo imali gotovo nikakvih podataka te nalazi s ovog lokaliteta pružaju mogućnost da se o taurišćanskim kovancima raspravlja i u ovim terminima. Prema analogiji s drugim slučajevima, možemo pretpostaviti da je do ovih promjena došlo pod pritiskom ili utjecajem rimske države i njezine ekspanzionističke politike.

Arheološko nalazište Kuzelin kod Glavnice Donje

Arheološko nalazište Kuzelin smješteno je 15 km sjeverno od Sesveta, u planinskom nizu Medvednice i zaprema elipsoidnu površinu na vrhu brijega visokog 511 metara. Uzdignutu središnju zaravan okružuje niži prsten. Nalazište je upisano na Listu zaštićenih kulturnih dobara Republike Hrvatske pod oznakom Z-5251.

Prve arheološke sonde na Kuzelinu iskopane su 1978. godine, a lokalitet je determiniran kao kasnoantičko naselje refugijsko – zbježišnog tipa. Sustavnim iskopavanjima koja su, pod vodstvom dr.sc. Vladimira Sokola, trajala od 1981. do 2013. godine, utvrđeno je da su arheološke naslage na Kuzelinu formirane tijekom mnogo duljeg razdoblja, a prikupljeni pokretni nalazi pripadaju brojnim razdobljima – bakrenom dobu, ranom i kasnom brončanom dobu, starijem i mlađem željeznom dobu, antici i razdoblju seobe naroda. Iz antičkog su razdoblja na Kuzelinu očuvani i dijelovi graditeljskih struktura – od opeke izrađene podnice stambenih zgrada iz kasnog 3. stoljeća te kameni bedem dug 200 metara i vapnene podnice drvenih objekata građenih s unutarnje strane bedema iz 4. stoljeća.

Zaštitni su radovi na Kuzelinu u najvećoj mjeri izostali sve do 2015. godine, kada je izrađena Studija zaštite i prezentacijskog potencijala arheološkog nalazišta Kuzelin i bliskih arheoloških nalazišta. Zatečeno stanje Kuzelina ocijenjeno je kao loše, a kao prioritetna mjera preporučeno je izvođenje radova konzervacije otkopanog kasnoantičkog bedema. Od 2017. godine provode se radovi sanacije nalazišta, a 2019. godine započela je i konsolidacija kamenog bedema.

Kuzelin je rijedak primjer keltskog naselja na području Zagreba i jedini zasad poznati kasnoantički refugij na Medvednici.

Humščak – sjeverni susjed lokaliteta Graci-Topolnjak

Dosadašnja arheološka istraživanja na lokalitetu Graci-Topolnjak na području naselja Donje Orešje ukazuju na to da se ovdje nalazilo značajno gradinsko naselje iz razdoblja kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Kasno brončano doba sjeverne Hrvatske i šireg prostora srednje Europe vrijeme je trajanja kulture polja sa žarama (1300. – 800. g. pr. Kr.) Uz naselja u riječnim dolinama, u mlađoj fazi kulture te u prijelazu na starije željezno doba značajan je porast osnivanja naselja na povišenim položajima. Osim kontrole okoline, prednost visinskih naselja je i teža pristupačnost u slučaju opasnosti te blizina prirodnih resursa.

Arheološki lokalitet Humščak smješten je na sjecištu geografskih cjelina Hrvatskog zagorja, Zagrebačkog prigorja i Kalničkog gorja gdje je u posljednje vrijeme utvrđen veći broj gradinskih naselja kasnog brončanog i starijeg željeznog doba. Najviša je točka Hraščinskog humlja s nadmorskom visinom od 370 m. Humščak je izduženo brdo smješteno sjeverno od zaselka Gornji Hum u općini Breznički Hum. Sjeverna, zapadna i istočna padina su vrlo strme i njima je pristup na vrh uzvisine nemoguć dok su južne padine blage i pogodne za poljoprivrednu obradu. Sjeverna padina spušta se u dolinu potoka Lonjica, pritoka Lonje, a s druge strane doline uzdiže se brdo Gradišče s lokalitetom Lonja-Gradišče kod Matušina. Lokalitet Humščak istraživan je u razdoblju od 2010. do 2015. god. Iskopavanja su vodile Marina Šimek (2010. – 2014.) i Ivančica Peharda (2015.). Istraživalo se na dvije odvojene lokacije. U središnjem dijelu platoa istraživan je prostor unutar i izvan prirodne ljevkaste depresije. Ovdje su otkriveni tragovi obitavanja u razdoblju bakrenog, ranog i kasnog brončanog doba, starijeg željeznog doba i kasne antike. Na krajnjem zapadnom rubu platoa, na lokaciji katastarskog naziva Pri gradu, iskopavanjima je potvrđeno postojanje drvenog protuturskog čardaka poznatog iz povijesne literature, otkriveni su tragovi značajnijeg objekta iz vremena ranog novog vijeka kao i naseobinski slojevi pripisani razdoblju kasnog brončanog ili starijeg željeznog doba.

Humščak i Graci-Topolnjak udaljeni su svega 15 km zračne linije, a smjestili su se ponad doline rijeke Lonje koja ih prometno i kulturološki povezuje s Podravinom i Posavinom. Osim toga, stanovništvo koje je živjelo u naseljima na oba lokaliteta moglo je nesmetano putovati, trgovati i komunicirati i prema zapadu, na prostor današnjeg Hrvatskog zagorja i dalje kao i u smjeru istoka. Na oba su lokaliteta arheološka istraživanja tek u začetku pa treba očekivati nove značajne rezultate i uvide u način života zajednica koje su ovdje obitavale u raznim vremenskim razdobljima.