Poljoprivredna, obrtna, prosvjetna i higijenska izložba 1932. u Svetom Ivanu Zelini

Datum objave: 20.05.2020.

Dvije zaboravljene izložbe

Gotovo je u sjeni dosadašnjeg zanimanja za povijest Svetog Ivana Zeline prošao jedan kolovoz, sada već davne 1932. godine. Tijekom spomenutog mjeseca u Svetom Ivanu Zelini organizirane su dvije značajne i nadasve posječene izložbe. Između 8. i 16. kolovoza održana je Poljoprivredna, obrtna i prosvjetna izložba, a od 21. do 31. istog mjeseca Higijenske izložba.

Izložbe je organizirala i vodila skupina zelinskih studenata, a održane su u pet velikih prostorija Pučke škole u Svetom Ivanu Zelini. Zanimanje za obje izložbe bilo je veliko te se pretpostavlja da ih je posjetilo približno 16 000 pojedinaca iz bliže i danje okolice. Ponajviše je bilo poljoprivrednika koji su na poljoprivrednom odjelu pronašli niz modernih i  zanimljivih tehničkih i tehnoloških rješenja. Obrtni dio izložbe koji je do tada bio prvi te vrste, izuzmemo li nekoliko školskih izložbi radova i etnografskih ostvarenja, pokazao je svu vještinu i proizvode svetoivanjskih obrtnika i poljoprivrednika. Prva takve vrste bila je i higijenska izložba sa pleadom praktičnih i nadasve korisnih upozorenja namijenjenih očuvanju zdravlja.

 

(foto: Prikaz jedne od izložbenih soba na izložbi 1932. godine sa brojim gospodarskim i poljoprivrednim promotivnim materijalom i uzorcima)

Cilj ovih izložbi bio je prikazati trenutno gospodarsko, kulturno i higijensko stanje i to kako bi se stanovnici Svetog Ivana Zeline što bolje upoznali s problemima u svojem kotaru. Ponajveći problem, ali ujedno i razlog te potreba uprizorenja ovakve izložbe pronašli su organizatori u činjenici da još uvijek naš seljak obrađuje zemlju i timari stoku na način na koji su to činili i njihovi preci. U tom svjetlu ovu izložbu možemo gledati kao pokušaj osuvremenjivanja zelinskog gospodarstva i to u cilju veće i bolje, te kvalitetnije proizvodnje i plasmana proizvoda, a samim time i poboljšanja životnog standarda.

Ne bi nas trebao čuditi ovakav elan organizatora, kada znamo da su svi bili mladi i perspektivni studenti, a pokazat će budućnost i jedni od pokretača sveopćeg napretka, kulturnog i društvenog života u Svetom Ivanu Zelini. Samo organizacijsku jezgru činili su dr. Hadrović - Kotarski liječnik, Mirko Fučkan - student tehnike, Ivan Valentaković – student filozofije, Stjepan Diklić – student tehnike, Milan Pažić – tada mladi enolog, Franjo Čehulić – student prava, te Josip Kavić – student veterine. 

(foto: križanje Gospodarske i Varaždinske ulice sa zgradom Državne osnovne škole u čijim prostorijama i dvorištu je održana izložba)

Poljoprivredna, obrtna i gospodarska izložba

(08.-16. kolovoza 1932.)

Do 1930-ih godina afirmirali su se Zelinčani kao predani i vrsni izlagači vina i drugih gospodarskih proizvoda na izložbama i sajmovima kako unutar području Republike Hrvatske, tako i u inozemstvu. Nisu Zelinčani bili samo izlagači, u nekoliko prilika iskazali su se kao i organizatori vinskih i izložbi i sajmova. Najranije za sada poznato sudjelovanje Zelinčana na organiziranim izložbama vina zbilo se 1852. godine i to na Prvom izlogu proizvoda i plodovah u Zagrebu. Dvije godine kasnije predstavljeno je zelinsko vino na Prvom izlogu vina također u Zagrebu. Svakako jedna od najznačajnijih, te najvjerojatnije prva takva izložba na području Svetog Ivana Zeline, a svakako prva u smislu podružničkog djelovanja Gospodarskog društva, održana je 24. rujna 1860. godine. Bila je to Prva podružnička izložba Hrvatsko-Slavonskog gospodarskog društva, koju je organizirala svetoivanjska podružnica na čelu s njezinim tajnikom Dragutinom Stražimirom i u suradnji s dugoselskom podružnicom. Ova izložba predstavljala je ne samo prvu ove vrste na području Svetog Ivana Zeline, već i prvu u nizu vinskih i gospodarskih izložbi organiziranih od strane lokalnih podružnica Hrvatsko- Slavonskog gospodarskog društva. Izložba je ugostila mnoge ugledne goste i vinogradare te predstavila sveukupno 22 vrste grožđa. Osim grožđa i vina bili su predstavljeni i drugi poljoprivredni proizvodi, a o tome nam svjedoči i članak iz Gospodarskog lista koji prenosi „tako sami izložitelji kao i gosti obradovali su se nenadanoj krasosti i obilnosti plodinah izloženih…“ Duže vrijeme nakon spomenute izložbe nije Sveti Ivan Zelina bio organizator ili domaćin gospodarskih ili vinskih izložbi, sve do 1910. godine. Valja spomenuti da su usprkos toj činjenici Zelinčani agilno sudjelovali na brojnim gospodarskim i vinskim izložbama na području Hrvatske: izložba stoke u Svetom Ivanu Zelini (1855.), Gospodarska izložba u Božjakovini (1861.), Prva Dalmatinsko-Hrvatsko-Slavonska izložba u Zagrebu (1864,), Vinski sajam u Zagrebu (1880.),  Vinski sajam u Krapini (1904.), Vinski sajam u Beogradu i Zagrebu (1928.), Drugi vinski sajam u Zagrebu (1929.), itd. Sudjelovali su Zelinčani i na međunarodnim izložbama, prvenstveno u sklopu ondašnje Austro-Ugarske monarhije i to na Izložbi vina u Beču (1866.), Svjetskoj izložbi u Beču (1873.), izložbi industrije i poljoprivrede u Trstu (1882.), itd.

(foto: Milan Pažić predstavlja proizvode Vinogradarske zadruge u Svetom Ivanu Zelini, razna vina i likere te opremu potrebnu za vinsku analizu)

Sedamdeset i dvije godine su prošle prije nego što je Sveti Ivan Zelina ponovno bio domaćin poljoprivredne, gospodarske i vinske izložbe koja bi se s važnošću za lokalnu zajednicu mogla mjeriti s prvom podružničkom izložbom 1860. godine. Već tijekom lipnja organizacijski odbor šalje nadležnim institucijama zamolbu za ustupanje 5 prostorija, hodnika i školskog dvorišta za potrebe dvaju izložbi. Dana 31. lipnja Ministarstvo prosvjete odobrava korištenje školskih prostorija za potrebe održavanja izložbi u razdoblju od 1. od 31. kolovoza. U međuvremenu odašilju se pozivi svim zainteresiranim izlagačima, ali i župnim uredima s područja sreza Svetog Ivana Zeline s ciljem da se kod svete mise puku naglasi važnost unapređenja gospodarstva, prosvjete i higijene, a sve s ciljem da se izložbi odazove što veći broj ruralnog stanovništva. Odaziv trgovaca i proizvođača poljoprivrednih proizvoda, potrepština i strojeva bio je izuzetno pozitivan. Mnogi su bez zadrške i naknade priposlati svoju robu.

(foto: Neki od mnogobrojnih pozitivnih odgovora za sudjelovanje na izložbi, poslanih od renomiranih trgovaca i proizvođaća iz Zagreba, ali i drugih dijelova Kraljevine Jugolsavije)

O ozbiljnosti organizacijskog odbora govori i pismo upućeno banu Savske banovine Ivi Peroviću od strane organizatora u svrhu materijalne pomoći pri organiziranju izložbe jer kako i sami kažu „da se izložba ovakve vrsti uzmogne provesti to je skopčano s velikim materijalnim žrtvama, a jer smo mi priređivači izložbe većinom studenti opojeni žarkom ljubavlju prema domovini i samom narodu…. Nadajući se materijalnoj i moralnoj pripomoći… to smo slobodni ovom molbom obratiti se na Vas preuzvišeni Gospodine bane, da nam pripomognete sa što izdašnijom novčanom pomoći“. Nažalost ne znamo da li je „izdašnija novčana pomoć“ ili bilo kakva financijska pomoć uistinu i pristigla od strane banskih vlasti. Ono što nam je poznato su okvirni troškovi postavljanja i organizacije izložbe zahvaljujući zahtjevu za isplatu troškova od 22. kolovoza predanog najvjerojatnije gradskoj upravi Svetog Ivana Zeline. Sveukupni iznos potrošen pri organizaciji izložbe iznosio je 2.235 dinara. Valja imati na umu da su predmeti u pravilu dostavljeni u trošku proizvođača ili trgovca te su bili posuđivani za potrebe izložbe bez naknade. Organizatori izložbe su također svoj posao odrađivali na volonterskoj bazi.

Kako je dakle izgledala izložba? Pet učionica s hodnicima i dvorištem bilo je ispunjeno poljoprivrednim proizvodima, sjemenjem, sadnicama, tehničkim poljoprivrednim pomagalima i strojevima, gospodarskom poljoprivrednom literaturom i propagandom za unapređenje poljoprivrede, a posebno vinogradarstva i podrumarstva. Bilo je tu i lončarskih proizvoda, proizvoda strojara, narodnih nošnji i povijesnih dokumenata iz bliže i danje zelinske prošlosti. Izložbi su se odazvali mnogi zelinski obrtnici i poljoprivrednici. Tko su oni bili i što su predstavili od svojih proizvoda na izložbi možete pregledati u galeriji slika.

Prvi dio izložbe sastajao se od kulturno povijesnog dijela, obrtništva, vinogradarstva i vinarstva, te prikaza etnografskih radova. Sakupljanje, organizaciju te postavljanje etnografskog dijela izložbe izvršila je Mira Šoštarić, umirovljena učiteljica. Prikaz školstva u zelinskog kotaru načinio je Ivan Valentaković, dok je Josip Kavić student veterine izložio slike akvarela Svetog Ivana Zeline. Vinsku izložbu koja je trajala 3 dana organizirao je tada mladi enolog Milan Pažić. Sveukupno je na izložbi bilo 100 uzoraka vina, a bilo je također prikazano i moderno obrađivanje vinograda, te naravno pivničarstvo.

Novine su pisale da je izložbu već prvog dana posjetilo oko 2000 posjetioca, što građana, što seljaštva, što trgovaca. Sveukupno je bilo oko 16 000 posjetitelja u Svetom Ivanu Zelini tijekom kolovoza koji su razgledali obje izložbe. Zahvaljujući revnosti i profesionalizmu poznatog zelinskog fotografa Dragutina Poldrugača imamo priliku vidjeti cjelokupni postav Poljoprivredne, gospodarske i obrtne izložbe.

Higijenske izložba

(21.-31. kolovoza 1932.)

Lakše je zdravlje očuvati, nego bolest liječiti!

Velike svjetske izložbe započele su svoju eru 1851. godine postavljanjem prve takve izložbe u Londonu. Slijedile su slične manifestacije u svim važnijim i većim gradovima, sve do 1938. godine kada završava era tzv. industrijalizacijskih izložbi na kojima se prikazuje prvenstveno gospodarske i trgovinska moć potaknuta novim tehnologijama, znanstvenim i kulturnim dosezima. Usprkos prvenstveno tehnološkom karakteru tih izložbi, pojedini segmenti unutar njih imali su i edukativni karakter, a među njima i predstavljanje dostignuća na području medicine, socijalnog zdravlja, higijenskih i zdravstvenih spoznaja. U tome je osobito prednjačila Njemačka, pa su već 1899., te 1903. godine u Dresdenu postavljene izložbe koje su bile predvodnice međunarodnih i nacionalnih higijenskih izložbi.

U našim krajevima iako su se higijenske izložbe održavale i prije Prvog svjetskog rata, svoj pravi procvat doživjele su nakon završetka Velikog rata. Tako su jedne od prvih higijenskih izložbi organizirane 1925. godine u Vukovaru, zatim 1929. godine u sklopu zagrebačkog jesenskog velesajma, 1930. u Osijeku, itd.

(foto: na slici je predstavljena jedna u nizu Higijenskih izložbi postavljenih u manjim gradovima i kotarskim središtima diljem Hrvatske)

Na krilima općeprihvaćene potrebe za edukacijom narodnih masa, posebice onih u ruralnim krajevima organizirana je Higijenska izložba za kotar Sveti Ivan Zelina 1932. godine.

Higijensku izložbu otvorio je dr. Hadrović koji je u dužem govoru pričao o kako to novine navode „jadnom stanju higijenske politike našeg seljaka“ kojemu je prvenstveno ova izložba i bila namijenjena. Isti je napomenuo važnost ove i sličnih izložbi koje govore o zdravstvenom prosvjećivanju naroda i to kao temeljnog uvjeta očuvanja tijela čvršćim i snažnijim, a zdravlja što dugotrajnijim. Nakon uvodnih govora i službenog otvaranja izložbe svečanost je uveličala limena glazba DVD-a Sveti Ivan Zelina, odsviravši nekoliko skladbi. Higijenska izložba priređena je susretljivošću Higijenskog zavoda iz Zagreba. Velika zahvala također ide i ravnatelju Higijenskog muzeja, g. Širolu. Od svih posjetitelja iz užeg i šireg okruženja možemo izdvojiti našeg proslavljenog pjesnika Dobrišu Cesarića, koji je kao predstavnik higijenskog zavoda obišao izložbu.

Zanimanje za ovu vrstu izložbe bilo je uistinu veliko, nadasve su bila posjećena predavanja kotorskog liječnika te zelinskih studenata psvećena problematici sela i održavanju higijenske čistoće u ruralnim krajevima. Osim izuzetno poučnih predavanja prikazano je i nekoliko edukativnih filmova. Već prvoga dana Higijenske izložbe na glavnom trgu prikazan je film „Dva brata: film o sušici“ (1931.), redatelja Kamila Brosslera.

(foto: javno prikazivanje edukativnih filmova tijekom održavanja higijenske izložbe, nepoznato mjesto)

Nažalost fotografije Higijenske izložbe nemamo, pa će nam kao opis morati poslužiti izvještaj iz novina: „izložba je bila smještena u velikih šest odjeljenja, te je bila predmet najživljeg promatranja i zadovoljstva naroda. U tri velika odjeljenja bila je smještena anatomija, u dva odjela zarazne bolesti, au šestom zasebnom, razvitak čovjeka, porođaj i spolne bolesti. Prikazom veneričkih bolesti, naročito sifilisa raščišćeni su mnogi pogledi i nazori o toj bolesti, koji su do tada bili zagrnuti plaštom stida i sramežljivosti…“

 

Crtica za kraj….

Koliko nam je poznato obje izložbe su prošle u najboljem redu, kako organizacijski tako i po pitanju posjećenosti. Usprkos tome možemo, više kao anegdotalnu crticu, spomenuti jedan omanji incident. Naime, roba  koju je za izložbu poslao kraljevski dvorski liferant Petar Miović iz Prvog Jugoslavenskog specijaliziranog poduzeća za poljoprivredu nikada nije stiglo u Sveti Ivan Zelinu. Ispostavilo se da su pošiljatelji u nemogućnosti slanja veće količine robe poštom istu poslali putem željeznice. Kako Svet Ivan Zelina nema željeznicu, a samim time ni željezničku stanicu, roba je odaslana na prijedlog željezničarskog magazinera u Svet Ivan Žabno. Da li je roba ikada bila preuzeta nije nam poznato jer ne posjedujemo povratnu komunikaciju, ali iz pisma što ga je Petar Miović šalje na Poljoprivrednu i gospodarsku izložbu uviđamo da nisu zadovoljni postupanjem organizatora izložbe i da roba najvjerojatnije nikada nije bila preuzeta za izložbu U pismu P. Miović navodi: „Bilo kako bilo, Vi se niste htjeli starati, pak se sada želite svega izvući. Pretrpjeli smo u životu već mnogo štete, pa neće nas ni to ubiti…“

Ova web stranica radi boljeg rada i poboljšane funkcionalnosti koristi kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »