Najava izložbe

Noć muzeja 2020.

Datum objave: 30.12.2019.

Ove godine tema Noći muzeja je: Velike obljetnice hrvatskih muzeja 

U 2020. godini održala se petnaesta po redu NOĆ MUZEJA, manifestacija koja je započela 2005. godine s nekolicinom zagrebačkih muzeja, da bi tijekom proteklih godina prerasla u najznačajniju manifestaciju hrvatskih muzeja.

Ovogodišnju Noć Muzeja obilježili smo nizom programa počevši u 18:00h obilaskom izložbe GRACI - od prapovijesti do antike koja je bila rezultat desetogodišnjeg istraživanja na arheološkom lokalitetu koji se nalazi iznead Orešja Donjeg. Više o izložbi možete pogledati OVDJE

Program smo nastavili predstavljanjem gostujuće izložbe Pučkog otvorenog učilišta iz Vrbovca pod nazivom "Priča o tamburi". 

Tambura je hrvatsko  tradicijsko  žičano  trzalačka  glazbalo  ovalnog, kruškolikog, tikvastog ili gitarastog trupa s kraćim ili dužim vratom te glavom s držačima žica. Tambure su: bisemica, brač, bugarija, berde, čelo i čelo berde. Izrađuju se od suhoga drveta, najčešće voćaka, ali i egzotičnog drveta tehnikom dubljenja, u novije vrijeme spajanjem tankih savijenih daščica. Današnje tambure najčešće imaju četiri do šest žica koje proizvode zvuk okidanjem trzalicom, znatno tjede prstom. Tambura se sastoji od tri dijela: trupa, vrata i glave.

Smatra se da su tamburu kod nas donijeli Turci tijekom 14. i 15.stoljeća te su je Hrvati s vremenom prilagodili svojim potrebama. Prvi su svirači na tamburi samici prebirali melodije kao pratnju svojim pjesmama dok su čuvali stada, rijetko za publiku.

Do ilirskog pokreta  tambura  je bila ruralno solističko glazbalo i dio folklora.Godine 1847. Pajo Kolarić osniva u Osijeku prvi tamburaški zbor dajući tamburi novu ulogu u glazbenom životu. Tambura uskoro postaje dijelom građanskoga glazbenoga života, postaje jedino hrvatsko narodno glazbalo koje se od solističkog razvilo u orkestralna. 

Muzej Sveti Ivan Zelina izložio je nekoliko primjera tambura koje posjeduje u svojem fundusu od kojih je možda i najzanimljivija upravo ona napravljena od strane zelinskog majstora Jakova Kadoića. Više o povijesti tambure i njezine povezanosti sa Svetim Ivanom možete pročitati u tekstu g. Krešimira Tukše - "Tamburaški orkestri u Zelini" koji se nalazi u prilogu ovoga članka. 

Otvaranje izložbe uljepšali su nam zvuci Malog orkestra Hrvatskog pjevačkog društva Zelina pod vodstvom Antonije Lisičak Hodže. 

U nastavku Noći Muzeja oko 20:00h imali smo priliku upoznati se sa reizdanjem foto-monografije "Sveti Ivan Zelina - Sjećanje u razglednicama" koja je nastala trudom i predanim sakupljanjem najrevnijeg zelinskog kolekcionara g. Zdravka Valentakovića, ujedno i člana Družbe Braća Hrvatskog Zmaja, koji su nas i ovaj puta počestili svojim dolaskom. Kruna gotovo 40 godišnjeg sakupljanja, čuvanja i brige za zelinskom kulturnom baštinom, a posebice razglednicama ovajekovječena je u ovom drugom i dopunjenom izdanju vrijedne foto-monografske baštine. Na predstavljanju knjige publici su se obratili Zdravko Valentaković, ravnatelj Muzeja Sveti Ivan zelina g. Mladen Houška, ujedno i urednik foto-monografije, meštar Zmajskih stolova Anđelo Miloš te akademik Dragutin Feletar, čiji proslov monografiji prenosimo: 

Memorija grada i ljudi

            Nakon točno dva desetljeća pred vama je drugo izdanje domaće, nostalgične knjige „Sveti Ivan Zelina – Sjećanje u razglednicama“. Ushićen njezinom ljepotom i dokumentarnošću, akademik Ivan Padovan, tadašnji predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, napisao je da je „ova osebujna monografija, koja pokazuje kulturno bogatstvo Svetog Ivana Zeline i njegove okolice, sjajno štivo i svakom će čitatelju plijeniti pažnju svojom posebnošću i obogatiti mu memoriju“.

            Ovo drugo izdanje još je mnogo bogatije od prvoga, jer sadrži više od 200 nostalgičnih razglednica i starih fotografija iz Svetoga Ivana Zeline i njegove milovidne okolice. Radi se, dakako, o fotografijama iz, sada već znamenite kolekcije najpoznatijeg zelinskog kolekcionara i zaljubljenika u domaću povijest – Zdravka Valentakovića. Ovaj Zmaj zelingradski i član Kapitula Zlatnoga Zmaja Družbe Braća Hrvatskoga Zmaja, cijeli život zaneseno prikuplja zelinske (i ine) starine, kojima počesto obogaćuje i fundus Gradskog muzeja u Svetom Ivanu Zelini. Jedna od njemu najdražih zbirki jest i kolekcija razglednica i starih fotografija naselja središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Razglednice svojega zelinskoga kraja prikuplja po cijeloj Europi (i šire). Vrstan je poznavatelj i povijesti razglednica, pa je u ovoj spomen-knjizi napisao i uvodni tekst o tim dragim „anziskartama“. Prve u svijetu pojavile su se 1870-tih godina, a u zelinskom kraju već u zadnjem deseteljeću 19. stoljeća.

            Kažu da fotografija (slika) govori više od tisuću riječi. Tome je doista tako. Jer na starim razglednicama na trenutak je zastao i ostao zauvijek zabilježen djelić života ljudi, domova i prirode, trenutak povijesti. To se tako vjerno ne može opisati riječima. Tako se kroz ovu knjigu zaneseno šećemo kroz zelinsku prošlost naših djedova i baka, tu su drage stare zelinske vedute, ulice, crkve i kapele, gorice, dvorci i srednjovjekovna zdanja i ruine, narodni susreti i svečanosti, sokolaši, škole, sportaši, glazbenici, obrtnici, ozbiljni i manje ozbiljni portreti, tuga i veselje zelinske zbilje od 1898. pa do početka 21. stoljeća. Potaknut ljepotom, patinom i porukama ovih starih slika, vrstan zelinski i hrvatski književnik Zlatko Crnec je u četiri svoja literarno-dokumentarna priloga u ovoj knjizi oslikao svoj doživljaj i viđenje zelinskoga kraja kroz objektiv znanih i neznanih starih fotografa. On je očito oduševljen i osupnut njihovom dokumentarnošću, istinitošću i ljepotom. Stare razglednice imaju svoj neodoljiv šarm.

            „Duša“ ove spomen-knjige o starom Svetom Ivanu Zelini je ravnatelj Gradskog muzeja Mladen Houška koji je osmislio ovo izdanje. On je ujedno i pisac teksta „Bilo jednom u Svetom Ivanu“. Svoju šetnju starim Svetim Ivanom Zelinom obukao je u romansirano štivo putnika koji se nakon dugog izbivanja vraća u rodni kraj. Došao je kočijom i potom šeće trgovima, ulicama, crkvama i kapelama, starim kurijama i predivnom prirodom, prisjećajući se mladih dana i starinskih navada. Tako Houška šeće od kuće do kuće, od ulice do ulice, oživljavajući likove nekadašnjih stanara, opisujući njihov život, riječima slikajući blatne i prašne, ali drage zelinske vulice. Zamišlja čak i dijaloge s gostioničarima, obrtnicima i školnicima. Svi koji vole Sveti Ivan Zelinu moraju taj tekst pročitati!

            Eto, tako nas ova spomen-knjiga još jednom podsjeća na naše pretke i na njihov način života. Njihova svakodnevica bila je mnogo teža nego što mi danas živimo, ali je imala svoje istinske vrijednosti i ljepotu. Konačno, bez staroga Svetoga Ivana Zeline ne bi bilo niti današnjega. Zato je ova knjiga vrijedna i potrebna, jer vjerno bilježi našu povijest i naše korijene.

Nakon predstavljanja foto-monografije posjetitelji su mogli uživati u čarima glazbenog koncerta "Od Argentine do Prigorja" kojeg su nam pripremili gđa. Ljudmila Kozig na violini, gđa. Jelena Halić, vokal te g. Nenad Dan Kozig na klaviru. 

Nakon koncerta nastavilo se druženje posjetitelja sve do 00:00h, kada je i službeno završila 15. po redu Noć Muzeja. 

Hvala svima na posjetu i sudjelovanju u programu, vidimo se i sljedeće godine !!!! 

Vaš, Muzej Sveti Ivan Zelina 

Ova web stranica radi boljeg rada i poboljšane funkcionalnosti koristi kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »