Bajka o Orašaru

Datum objave: 09.12.2020.

Orašar je svjetski poznati balet koji se izvodi već 128 godina, od svoje praizvedbe u prosincu davne 1892. godine. Balet je interpretacija knjige E.T.A. Hoffmanna "Orašar i kralj miševa". Sam balet podjeljen je u dva čina. 

Čin I.

Badnjak je. Obitelj Stahlbaum i prijatelji okupili su se kako bi ukrasili božićno drvce u iščekivanju domjenka. Nakon što je zabava započela i djeca dobe poklone u sobu ulazi kum Drosselmeyer. Drosselmeyer donosi predivne ručno izrađene lutke, od kojih je jedna Orašar. Marie se Orašar izuzetno sviđa, Fritzu, njezinom bratu nije simpatičan te ga on potrga. Tu večer Marie odlazi u boravak kako bi provjerila Orašara, u tom trenutku uviđa Drosselmayera kako stoji na vrhu sata. Iznenada sobu ispunjavaju miševi, a božićno drvce rate do neslućenih visina. Orašar također oživljava te poziva igračke na borbu protiv miševa. U žaru borbe Kralj miševa napada Orašara, kako bi ga zaštitila Marie baca svoju cipelu na njega, u tom trenutku Orašar ubija Kralja miševa. Miševi se povlače a Orašar se pretvara u lijepog princa koji vodi Marie u svoje Kraljevstvo.

Čin II.

Marie i Orašar putuju u Zemlju slatkiša u kojoj vlada Šećerna vila. Orašar joj ispripovijeda kako ga je Marie spasila od Kralja miševa, te se u njenu čast priređuje slavlje sa slatkišima iz cijelog svijeta: čokolade iz Španjolske, kave iz Arabije, čaja iz Kine i šećer lama iz Rusije. U čast Marie u završnom valceru plešu svi žitelji zemlje slatkiša. Nakon slavlja Šećerna vila prati Marie i Orašara do saonica sa sobovima, te ih uz ovacije svih prisutnih pozdravlja dok oni odlaze. 

Povijest baleta „Orašar“ turbulentna je gotovo kao i život njegovog skladatelja. Prva izvedba uprizorena je 06. prosinca 1892. godine. Orašar je balet koji slijedio nakon velikog uspjeha „Uspavane ljepotice“. Dapače, oba baleta rađena su jednakom sastavu, libreto je napisao Ivan Vsevolozhsky, koreografiju Marius Petipa, a glazbu Čajkovski. Sve je upućivalo na izvrsnu suradnju i još jedan u nizu vrhunskih baletnih ostvarenja. Čajkovski započinje s radom na baletu tijekom veljače 1891. godine. U to vrijem vraćao se s američke turneje prolazeći kroz Pariz gdje otkriva novi instrument – čelestu – idealan za prezentaciju Šećerne vile. Ekranizacija Hoffmannove priče nije tekla glatko jer Vsevolozhsky i Petipa koji su pripremali libreto nisu znali njemački, priču su bazirali na ne suviše kvalitetnom francuskom prijevodu. Također sama priča bila je isuviše zamršena za baletnu ekranizaciju. Suočeni s takvim problemima odlučeno je izbaciti i preraditi veći dio originalne priče. Problemi nisu stali na tome. Petipa, glavni i odgovorni koreograf već ja na samom početku odustao od sudjelovanja u baletu, pozivajući se na bolest. Umjesto njega koreografiju je preuzeo njegov pomoćnik Lev Ivanov. Nakon prve izvedbe balet je dobio dvojake kritike, poneki su ga hvalili kao moderan, originalan i melodičan, dok su drugi smatrali da je konfuzan, neorganiziran, neugledan. Orašar u godinama koje slijede doživljava uspone i padove. Isprva se prikazivao na većini baletnih večeri kroz 1892. i 1893. godinu. Nakon prvotnog uzeta polagano je odlazio u zaborav pojavljujući se kao prikaz samo jednog plesa ili češće samo drugog čina. Kroz nadolazeće godine i adaptacije Orašar doživljava brojne izmjene i interpretacije, mijenjajući ponajviše libreto namijenjen dječjim ulogama. Dolaskom u Sjedinjene Američke Države balet dobiva sve više prepoznatljiv ton i atmosferu, prvenstveno kroz prilagodbu ne toliko zahtjevnoj publici Novoga svijeta. U ovo vrijeme Orašara se sve više vezuje uz djetinjstvo, veselje, snove i prvenstveno Božić. Priča o fenomenu Orašara započinje sredinom 1950ih godina u New Yorku kada na krilima uspjeha interpretacije Georga Balanchina balet biva uprizoren tijekom prosinac. Par godina kasnije, popularnost priče i baleta Orašar postala je još veća, zahvaljujući prijenosu baleta putem televizijskih ekrana na Božić 1957. i 1958. godine. Ova tradicija uprizorenja Orašara na Božić proširila se gotovo na cijeli svijet, te je danas Orašar postao jedan od simbola božićnih blagdana.

Čajkovski je rođen 07. svibnja 1840. godine u Vatkinsku, omanjem gradu u tadašnjoj carskoj Rusiji. Rođen je kao drugi od šestero djece. Afinitet prema glazbi pokazivao je od najranije dobi, već s četiri godine uz pomoć sestre Aleksandre okušao se u kompoziciji pjesme. Godine 1845. započinje s učenjem klavira. Iako su oba roditelja poticala njegovu glazbenu izobrazbu, Čajkovski 1850. godine upisuje Carsku pravnu školu za državnog činovnika. Godine 1861. Čajkovski upisuje satove glazbene teorije, a godinu dana kasnije satove harmonije i kompozicije na novootvorenom glazbenom konzervatoriju u Petrogradu. Diplomira 1865. te dobiva mjesto profesora glazbene teorije na moskovskom konzervatoriju. Njegov opus sadržava razna djela, od kojih je 7 simfonija, 11 opera, 3 baleta, 11 uvertira, te mnogobrojna manja djela. Tijekom života za svoja glazbena ostvarenja odbio je mnogo pohvala, ali i kritika. Danas su njegova najpoznatija, iako ne ponajbolja, djela tri baleta: „Labuđe jezero (1876.), „Uspavana ljepotica“ (1889.), te „Orašar“ (1892.) Pred sam kraj života Čajkovski završava i dirigira neke od svojih ponajboljih djela. Nekoliko dana nakon njihove izvedbe umire od posljedica kolere 06. studenog 1893. godine.

Informacije kada se može pogledati izložba pronađite OVDJE

Ova web stranica radi boljeg rada i poboljšane funkcionalnosti koristi kolačiće (eng. cookies) i slične tehnologije. Ako nastavite s pregledom stranice, smatrat ćemo da ste suglasni s navedenom uporabom. Više informacija »